Nijaz SALKIĆ
KUĆNI PRAG
Bošnjak već dugi niz godina svoj prag naziva toprakom. Neko će kazati da je to još jedan u nizu 'turcizama' u Bosanskome nam jeziku. Šta god ko mislio i tvrdio za riječi kahva, burek, jorgan, kašika, urnek, sutlija, bešika, sećija, avlija, sehara, dagara, tevsija, sokak, fišek, duvar i malo prije pomenuti toprak, to je njegovo razmišljanje i njegovo dokučivanje i poimanje svojih korijena i svog identiteta. Za mene su te i još sijaset drugih riječi sastavni dio najstarijeg i najpriznatijeg više od 1000 godina Balkanskog jezika. Jerbo, ne treba to nipošto zaboraviti, Bosanski jeziik je preko 400 godina bio jedan od službenih jezika na dvoru padišaha svijetskoga, sultana velikog Otomanskog carstva.
Helem, da nješto ove rede kažem o prelasku kućnog praga-topraka u nas Bošnjaka. Bošnjaci smo ljudi koji vole druženje. Bošnjakinje i Bošnjaci vole sijelo, 'posedak', muhabet, kahvenisanje, pohode. Vole otvoriti a bome i pokucati na tuđa vrata, a bezbeli vole na svojim vratima musafira dočekati. Kao što svaki govor nije iskren, tako ni svako sijelo nije korisno. Ima druženja koja su mora za razum i bolest za dušu i iman-vjeru. Na mnogim druženjima se sakuplja putni trošak za džehennemsku ulaznicu. Na svaka vrata nije dobro pokucati jer ih domaćin neće srcem neće otvoriti, a ako se i odškrinu to je preko srca i nazor.
Samo je jedno druženje u nas Bošnjaka pravo. To je druženje kojeg zovemo muhabet. To je sijelo ljudi koji se vole u ime Boga i na tom sijelo se egleniše u ime Boga, savjet se daje i savjet prima, ne prelazi se granica u šali, nejma laži, ogovaranje je isključeno, i što je najvažnije, nejma štete za ovaj i budući nam svijet.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar