DJED BAJRO

 Nijaz SALKIĆ

Da li se još neko sjeća Djeda Mraza? Znate, to je onaj did u crvenoj munduri sa dugom, bijelom k'o od ovce vunenom bradom. Taj dido bi se obično nakašljao krajem decembra. Bahnuo bi kao iznenada u svako naše selo u saonicama (savonama) sa konjskom zapregom. Bradonja bi podijelio paketiće a mi djeca smo se radovali slatkišima i pamtili bradonju po bradi, crvenoj munduri i vreći poklona. Kasnije su se pojavile prave bradonje (1991-1995) koji su pravili pogrome po Bosni uzduž i poprijeko.

Helem, iza ovog Ramazana u goste nam je stigao pravi djedo. To je Djed Bajro. On ne(j)ma brade a donio je hejbe darova-hedija. Djeca su mu se obradovala baš onako na dječiji, bezazleni način. Donio je naš djedo svega i svačega. To je istinski djedo, jerbo od Djeda Bajre niko ne strahuje a svak mu se raduje. Neka nama našeg dida Bajre. Da nam dugo živi u našim džematima, selima, čaršijama, djeci u veselje a ummetu na ponos .

Upamet!

Bajram Mubareć!