Nijaz SALKIĆ
Vremenom se i beton umori akamoli neće insan. Umaraju se noge, umaraju ruke, umara se srce, umara se duša. Čovjeka umara završetak dana, umara ga iščekivanje i pogledanje, dočekivanje i ispraćanje. Najviše se čovjek od godina umori.
Helem, kada na kraju životnog puta od života ostanu samo stare kosti i kamara mlohavih mišića, čovjek počne slagati doživljaje i tada nastanu knjige i romani. Ipak ima ostarjelih ljudi, smežurane kože, povijenih leđa, istrošenih kostiju a vitalnog duha.
To su izgledom starci a nagomilanom energijom, eksplozivni mladići.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar