26. 6. 13

ZAŠTO (ZA)OBILAZIMO RODBINU



Nijaz SALKIĆ

Ramazan je pred vratima. Vrijeme je za akciju. Treba mnogo štošta uraditi dok ramazan nije čatiso. Treba očistiti tavan, pa redom sobe; musafirsku, dnevnu, spavaću, primaću, kuhinju, sve hodnike, merdevine do njih, opahati čekmedže, oprati store i zavjese na čardaku, ponjave, staze, očistiti avliju, ahar i ljetnju kuhinju. Bezbeli i sa cvijećem promuhabetiti i  obradovati ga čupanjem korova i darivanjem taze humusli zemlje.


Pred ramazan valja svoja vrata na baglamama podmazati i širom ih otškrinuti za svu svoju bližu i daljnju rodbinu, komšije i prijatelje. Neka zamiriše mahalom tvoja kahva, tvoja halva, tvoja ružica i havlapita predramazanska. Valja seko i brato zijaretiti (obići) svoje najmilije od rodbine, komšija i prijatelja ako ih još živih imamo. Ako ih na ovom svijetu i ne nađemo, obiđimo ih makar na mezarju. 


Istina je živa da se mnogi žale da ih rodbina ne voli, zaobilazi i ne posjećuje. Ima i toga bezbeli, no upitajmo se prije detaljne analize, kakve smo mi kao osobe i insani. Jesmo li mi svoja vrata zakatančili za tu svoju rodbinu što nas ne obilazi. Ako nakon analize i dođemo do zaključka da greška nije do nas, ipak obiđimo one koji nas ne (za)obilaze, valjaće nam belćim nekada!


Upamet!

Ni komentarjev:

Objavite komentar