6. 6. 18

MIRUH RAMAZANA (23)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 23. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
23. džuz
 Dvadeset treći džuz obuhvata tri kur'anske sure: Ja'sin, od 28. ajeta, Es-Saffat i suru Sa'd. Ja'sini šerif je 36. sura u Kur'anu, sastoji se od 83 ajeta. Opširno govori o objavi, istinitosti poslanstva, tevhidu itd.
 Povodom objave ove sure  Mušrici su govorili Božijem poslaniku: ,,Muhammed je siroče Ebu Taliba. Nije išao u školu i nisu ga poučavali učitelji. Kako može biti Božiji Poslanik?'' Te izjave su Poslanika  jako pogodile, zato mu je Allah objavio Ja'sin. Na početku sure Allah svjedoči: ,, Ja'sin, Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani…!
 Sura Ja'sin posjeduje osnovne temelje imana, i upravo je to razlog da je Poslanik a.s. počinjao svoje dnevne namaze sa učenjem sure Ja'sina. Od Džabira ibni Semure se prenosi da je rekao: ,,Božiji poslanik je obično na sabah namazu učio Jasin. Ammar ibni Jasir i drugi su redovno petkom učili suru Ja'sin.  
 Od Aiše r.a. se prenosi  da je Božiji Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,U Kur'anu je jedna sura, koja će se zauzeti za onoga koji je uči, i moliće za onoga koji je bude slušao. To je sura Ja'sin.
 Allah dž.š. u suri Ja'sin opisuje stanovnike dženneta i stanovnike džehennema. Prvi će biti veseli i uživaće u brojnim blagodatima dženneta, biće zadovoljni sa uspjehom kojeg su postigli. Drugi će ispaštati Božiju kaznu, jer nisu vjerovali Allahu, već su živeći na dunjaluku podlegli prokletom Iblisu.
 U suri Es-Saffat nalazi se opis kako izaći iz teške situacije kroz primjer Junusa, a.s. ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni“. Sjećanje na Allaha, slavljenje Allaha i zahvala Allahu je lijek i spas za svakog čovjeka bez obzira na situaciju, ali ne zaboravimo da je Junus slavio i hvalio Allaha i prije nesreće “i da nije bio...“.
 Kraj ove sure završava riječima koje često učimo ili slušamo: Subhane rabbike rabbi-l-izzeti amma jesifun... ,,Slavljen je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, koji je daleko od onoga sa čime Ga upoređuju. Neka je selam na sve poslanike. I Hvaljen neka je Allah Gospodar svih svjetova!'' Možemo se upoznati šta znače ove riječi te naravno učiti ih u namazu, jer je riječ o ajetima.
 I sura Sad podsjeća vjernike na prethodne narode. Čovjek koji ne uči Kur'an s dubljom analizom ajeta može steći utisak da se priče o poslanicima uvijek ponavljaju i pitati se zašto se stalno iznova u toliko sura nalaze opisi prethodnih naroda.
 Prvo, kao što čovjek preživljava određene situacije u životu i napreduje gledajući svoje prethodnike: ponavlja i unaprjeđuje njihov uspješan rad ili izbjegava njihove greške, tj. uči se na iskustvu, tako i u vjeri čovjek iz konačnica ranijih naroda gleda na osnovu čega su bili uspješni, a zbog čega su kažnjeni. 
 Drugo, uvijek čitajmo u kojem kontekstu se pojavljuju ajeti. Nekada se opisuje oholost tih naroda, nekada nepravednost, nekada nerazboritost tj. manjak inteligencije itd. Prepoznajimo te karakteristike i učimo dove da ne budemo iskušani njima.
 U ovoj suri se daje opis uspješnog vladara ili političara, odnosno recept za dugotrajnu vlast. ,,O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“
 Pravedan vladar ili političar, na osnovu ovoga ajeta, treba konstantno biti svjestan da je dobio vlast od Boga. Iako su ljudi glasali za njega, birali ga, vlast, mandat je dobio od Boga, On ga je počastio ili iskušao funkcijom. Raniji vladari su propadali upravo zaboravljajući ovu činjenicu.
 Drugo, vladar ili političar je pravedan. Štele, korupcija, mito, nepotizam, nezainteresiranost za nepravdu među narodom, naročito prema onima koji nemaju “nekoga“ u vlasti, rezultira gubljenjem vlasti, mandata, izbora.
 Treće, on se ne povodi za strastima bilo koje vrste. Nerijetko ljudi koji dobiju vlast njihove strasti se razbuktaju, stoga se narodna poslovica često potvrđuje u stvarnom životu: “Daj čovjeku vlast ako želiš vidjeti kakav je.“
 Četvrto, on ne zaboravlja da će račun polagati pred Gospodarem. Ako se izvukao, političkim imunitetom ili na druge načine od polaganja računa pred narodom, presuda ga čeka na Ahiretu. Ako se uzme u obzir da će mu narod, kojim je vladao ili ga vodio, biti svjedok, bit će mu draže da se nikada ni rodio nije.
 Prepoznatljiva karakteristika Davuda, a.s., u Kur'anu jeste mudrost, odnosno znanje od Allaha (El-Bekare 251, Sad 20). Kada je čovjek mudar onda kao vladar ili političar objedinjava spomenute osobine, ali i druge poput blagosti, milosti, darežljivosti itd.
 Interesantno je da Allah kaže kako je Lukmanu darovao veliku mudrost i naređuje mu zahvalnost. U suri Sad, opisujući Davuda, Allah kaže da se Davud uvijek Allahu obraćao, kajao se, odnosno zahvalan bio i slavio Allaha zbog čega je On omogućio brdima kao i svim pticama da s njim slave i hvale Gospodara.
Odlika mudrih ljudi, učenjaka jeste upravo čest zikr, slavljenje i hvaljenje Allaha, dž.š., koji čovjeku, kao ranije poslanicima, daruje svoju mudrost i znanje, odnosno pronicljivost u ovodunjalučkim stvarima. Stoga, vladar ili političar može steći najprestižnije obrazovanje, ali bez svijesti o Allahu, slavljenja Gospodara i česte zahvale, njegov kraj u poniženju je neminovan, na Ovom ili Budućem svijetu.
 Također, shodno osvrtu na Junusa s početka ovog komentara, vladar ili političar treba uzeti pouku čime se osloboditi teških situacija kojima često u poslu biva izložen.

Ni komentarjev:

Objavite komentar