MUKABELA
I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 23. džuz
Mukabela je učenje
(čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može
učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza.
Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu
uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu
knjigu.
Počinjemo sa prvom
mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije
klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a
velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u
džamijama.
Zašto nas
je malo na mukabelama?
Da bi mogli sebi
odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti
imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo'
vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa
nama nešto u redu nije.
23.
džuz
Dvadeset treći džuz obuhvata tri kur'anske
sure: Ja'sin, od 28. ajeta, Es-Saffat i suru Sa'd. Ja'sini šerif je 36. sura u
Kur'anu, sastoji se od 83 ajeta. Opširno govori o objavi, istinitosti poslanstva,
tevhidu itd.
Povodom objave ove sure Mušrici su govorili Božijem poslaniku:
,,Muhammed je siroče Ebu Taliba. Nije išao u školu i nisu ga poučavali
učitelji. Kako može biti Božiji Poslanik?'' Te izjave su Poslanika jako pogodile, zato mu je Allah objavio Ja'sin.
Na početku sure Allah svjedoči: ,, Ja'sin, Tako Mi
Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na
Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga,
da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani…!
Sura Ja'sin posjeduje
osnovne temelje imana, i upravo je to razlog da je Poslanik a.s. počinjao svoje
dnevne namaze sa učenjem sure Ja'sina. Od Džabira ibni Semure se prenosi da je
rekao: ,,Božiji poslanik je obično na sabah namazu učio Jasin. Ammar ibni Jasir
i drugi su redovno petkom učili suru Ja'sin.
Od Aiše r.a. se prenosi da je Božiji Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,U
Kur'anu je jedna sura, koja će se zauzeti za onoga koji je uči, i moliće za
onoga koji je bude slušao. To je sura Ja'sin.
Allah dž.š. u suri Ja'sin
opisuje stanovnike dženneta i stanovnike džehennema. Prvi će biti veseli i
uživaće u brojnim blagodatima dženneta, biće zadovoljni sa uspjehom kojeg su
postigli. Drugi će ispaštati Božiju kaznu, jer nisu vjerovali Allahu, već su živeći
na dunjaluku podlegli prokletom Iblisu.
U suri Es-Saffat nalazi se opis kako izaći iz
teške situacije kroz primjer Junusa, a.s. ,,I da nije bio jedan od onih koji
Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti
oživljeni“. Sjećanje na Allaha, slavljenje Allaha i zahvala Allahu je lijek i
spas za svakog čovjeka bez obzira na situaciju, ali ne zaboravimo da je Junus
slavio i hvalio Allaha i prije nesreće “i da nije bio...“.
Kraj ove sure završava riječima koje često
učimo ili slušamo: Subhane rabbike rabbi-l-izzeti
amma jesifun... ,,Slavljen
je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, koji je daleko od onoga sa čime Ga upoređuju.
Neka je selam na sve poslanike. I Hvaljen neka je Allah Gospodar svih svjetova!''
Možemo se upoznati šta znače ove riječi te naravno učiti ih u namazu,
jer je riječ o ajetima.
I sura Sad podsjeća
vjernike na prethodne narode. Čovjek koji ne uči Kur'an s dubljom analizom
ajeta može steći utisak da se priče o poslanicima uvijek ponavljaju i pitati se
zašto se stalno iznova u toliko sura nalaze opisi prethodnih naroda.
Prvo, kao što čovjek preživljava određene
situacije u životu i napreduje gledajući svoje prethodnike: ponavlja i
unaprjeđuje njihov uspješan rad ili izbjegava njihove greške, tj. uči se na
iskustvu, tako i u vjeri čovjek iz konačnica ranijih naroda gleda na osnovu
čega su bili uspješni, a zbog čega su kažnjeni.
Drugo, uvijek čitajmo u kojem kontekstu se
pojavljuju ajeti. Nekada se opisuje oholost tih naroda, nekada nepravednost,
nekada nerazboritost tj. manjak inteligencije itd. Prepoznajimo te
karakteristike i učimo dove da ne budemo iskušani njima.
U ovoj suri se daje opis uspješnog vladara ili
političara, odnosno recept za dugotrajnu vlast. ,,O Davude, Mi smo te
namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za
strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka
teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se
račun polagati.“
Pravedan vladar ili političar, na osnovu ovoga
ajeta, treba konstantno biti svjestan da je dobio vlast od Boga. Iako su ljudi
glasali za njega, birali ga, vlast, mandat je dobio od Boga, On ga je počastio
ili iskušao funkcijom. Raniji vladari su propadali upravo zaboravljajući ovu
činjenicu.
Drugo, vladar ili političar je pravedan.
Štele, korupcija, mito, nepotizam, nezainteresiranost za nepravdu među narodom,
naročito prema onima koji nemaju “nekoga“ u vlasti, rezultira gubljenjem
vlasti, mandata, izbora.
Treće, on se ne povodi za strastima bilo koje
vrste. Nerijetko ljudi koji dobiju vlast njihove strasti se razbuktaju, stoga
se narodna poslovica često potvrđuje u stvarnom životu: “Daj čovjeku vlast ako
želiš vidjeti kakav je.“
Četvrto, on ne zaboravlja da će račun polagati
pred Gospodarem. Ako se izvukao, političkim imunitetom ili na druge načine od
polaganja računa pred narodom, presuda ga čeka na Ahiretu. Ako se uzme u obzir
da će mu narod, kojim je vladao ili ga vodio, biti svjedok, bit će mu draže da
se nikada ni rodio nije.
Prepoznatljiva karakteristika Davuda, a.s., u
Kur'anu jeste mudrost, odnosno znanje od Allaha (El-Bekare 251, Sad 20). Kada
je čovjek mudar onda kao vladar ili političar objedinjava spomenute osobine,
ali i druge poput blagosti, milosti, darežljivosti itd.
Interesantno je da Allah kaže kako je Lukmanu
darovao veliku mudrost i naređuje mu zahvalnost. U suri Sad, opisujući Davuda, Allah kaže da se Davud uvijek Allahu
obraćao, kajao se, odnosno zahvalan bio i slavio Allaha zbog čega je On
omogućio brdima kao i svim pticama da s njim slave i hvale Gospodara.
Odlika
mudrih ljudi, učenjaka jeste upravo čest zikr, slavljenje i hvaljenje Allaha,
dž.š., koji čovjeku, kao ranije poslanicima, daruje svoju mudrost i znanje,
odnosno pronicljivost u ovodunjalučkim stvarima. Stoga, vladar ili političar
može steći najprestižnije obrazovanje, ali bez svijesti o Allahu, slavljenja
Gospodara i česte zahvale, njegov kraj u poniženju je neminovan, na Ovom ili
Budućem svijetu.
Također, shodno osvrtu na Junusa s početka
ovog komentara, vladar ili političar treba uzeti pouku čime se osloboditi
teških situacija kojima često u poslu biva izložen.
Ni komentarjev:
Objavite komentar