7. 6. 18

MIRUH RAMAZANA (24)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 24. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
24. džuz
Sura Mu'min (Vjernik) je trideseta sura  po redu. To je prva kur’anska sura, koja počinje sa skraćenicom Ha-mim (poreg ostalih šest: Fussilet, Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije in El-Ahkaf). Te sure so nazvane i Havamim. Ibni Mesud, r.a., kaže: ,,Sure, koje počinju sa Ha-mim, su ukras Kur’ana.” Ibni Abas, r.a., kaže: ,,Sve ima svoju srž, srž Kur’ana jesu sure, koje počinju sa Ha-mim.”
 Sura Mumin je nazvana zbog kazivanja o vjerniku iz faraonove porodice. Iz kur’anskega kazivanja vidimo, da se je vjernik usprotivio faraonu, kada je taj htio ubiti Musaa a.s.. Rekao mu je: ,,Želite ubiti čovjeka zato što govori: Gospodar moj je Allah; donio vam je jasne dokaze Gospodara vašega.”
 Tekst Kur'ana nam govori o pogrešnom pojednostavljanju i izjednačavanju pojmova: čak je faraon, koji je kur’anski simbol nasilja, na svom dvoru imao vjernika, koji nije dijelio njegovo mišljenje, sjetimo se i njegove žene Asije, koju Kur’an ističe kao primjer prave vjernice.
 U ovoj suri Allah, dž.š., dva puta (21. in 82. ajet) nalaže da se putuje po svijetu, da se uzme pouka o tome kako su završili mnogi narodi kroz historiju.
 Treća sura ovoga džuza je Fussilet. Početak govori o objavi, koja je na arapskom. Božji Poslanik, a.s., je rođen u Meki i govorio je arapski. Pošto je Uzvišeni Allah sve objave objavio na jezicima njegovih poslanika, i Kur’an je objavljen na arapskom jeziku.
 Prijevod kur’anskih ajeta u druge jezike nije originalni Božji govor, već njegov prijevod in objašnjenje. Dakle, muslimani po cijelom svijetu na namazima uče jedini sačuvan Allahov govor-Kur’an a.š., jedinu objavu sačuvanu u originalu. Zato naučimo arapsko pismo i počnimo učiti-čitati Kur'an u originalu.
 Šta god čovjek uspješno završi u životu, treba imati na umu da je završio jer mu se Allah smilovao. Neko daje intervjue ili izjave nakon određenog projekta, ali mu ne pada napamet da se zahvali Allahu. Nekada mu se to ne čini ,,primjerenim“ za intervju ili određenu priliku. To je osobina onih koji kada završe nešto govore da je su završili projekat, jer su bili vrijedni, sposobno i sl.: “Ovo mi je dato zato što sam zaslužio“, kako se kaže u suri Ez-Zumer o ljudima kojima Allah da blagodati. ”Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće i da sukraćuje: to su zaista pouke narodu koji vjeruje“. (52)
 Sura El-Mumin nosi naziv po vjerniku koji je simbol hrabrosti i iskrenosti, jer je pozivao Allahu svoj narod a nije bio vjerovjesnik. Interesantno je da je on bio vladajuće porodice, porodice faraona i bio je spreman svega se odreći radi svoje vjere. Koliko bi se popravio društveni ambijent kod nas, kada bi određeni vjernici kao članovi porodice različitih funcionera reagirali i pozivali javno na dobro i te funkcionere i nas?
 U suri Fussilet, poznatom ajetima koji počinju Innellezine kalu rabbunallahu... daje se predivan opis vjernika i niz osobina koje su međusobno povezane (30-36). Ako bismo ih redali, slijed bi bio ovakav:                         
Izgovoriti šehadet
Ustrajati na tome
Činiti i pozivati na dobro
Uzvraćati dobrom na zlo
Biti strpljiv
Tražiti zaštitu od Allaha
 Prva stvar je javno priznati i djelima pokazati da nam je Allah Gospodar. Ima ljudi koji kažu vjerujem, ali to javno ne pokazuju iz različitih razloga. To nije vjernik kakvog Allah želi.
 ustrajati na izgovorenim riječima. Ako priznamo Allaha za gospodara onda svoj život podređujemo Njegovom zadovoljstvu. Ne možemo od vjere uzimati dio, a dio odbacivati. Ne možemo klanjati za ramazan, a ne ustrajati na tome cijeli život. Ne možemo pokleknuti pred pritiscima drugih, jer su ,,neki dijelovi vjere zastarjeli“, nisu za naše društvo itd. Teško je na tome svemu ustrajati, ali vrijedi nagrade koju nam Allah obećava u ovim ajetima.
 Kako se slažu ove osobine vjernika tako se usložnjava i vjerovanje, odnosno obaveze postaju ozbiljnije, jer čovjek može vjerovati, to javno govoriti i na tome ostati, ali sada dolazi obaveza pozivanja na dobro, proaktivno djelovanje, mijenjanja društva i trpljenje uvreda zbog toga, stoga obratimo pažnju na treću i četvrtu osobinu.
 Činiti dobro i govoriti - pozivati na dobro, kao vjernik-musliman ,,i koji govori: ja sam doista musliman“. Ne može čovjek pozivati na dobro, a sam ne raditi dobro, što je i jedan vid licemjerstva. Niti može samo činiti, a ne govoriti, to jest pozivati na dobro što je proaktivno djelovanje i mijenjanje društva.    
 Pozivati na dobro je naša obaveza. Allah zna da je, nakon izgovora šehadeta i javnog deklariranja, veliki izazov mijenjati društvo, pozivati druge na osnovu šehadeta. Taj izazov može rezultirati uvredama, zlom koje će nam se činiti. Samog Poslanika, a.s., počeli su vrijeđati tek kada je nakon izgovora šehadeta počeo mijenjati društvo oko sebe, pozivati Allahu, odnosno ne možemo reći da smo muslimani i sjediti u svojoj kući i ne reagirati na društvene pojave. Taj vid individualnog islama Allah ne preporučuje.
 Da uzvratimo na najljepši način kada budemo napadnuti. To je slijedeća osobina vjernika i još veći izazov. Čovjek može biti musliman, čak i pozivati na dobro, ali ne mora biti od onih koji mogu trpjeti i uzvratiti dobrom na zlo koje doživi. To je naredna kategorija vjernika.
Na zlo dobrim uzvratiti je osobina strpljivog vjernika, odnosno samo strpljiv može podnijeti i imati četvrtu osobinu. Biti strpljiv je zaista izazov.
 Tražiti zaštitu od Allaha: ,,A, kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočošte u Allaha...“, odnosno sjećati se Allaha, upućivati dovu je ključ da se imaju prethodne osobine. To je naša pomoć i izvor snage. Kada se govori o zaštiti, mišljenja smo da se traži zaštita prvenstveno namazom. Prvo, jedno od mišljenja/komentara 45. ajeta sure El-Ankebut, u kojem se spominje sjećanje na Allaha - zirkullah kao najveća poslušnost, najveći ibadet, jeste da je zikrullah zapravo namaz. Drugo, u istom ajetu se govori da ,,namaz zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno“.
 Naravno, ovaj niz osobina vjernika se može iščitavati i s kraja prema početku, odnosno da sve ove osobine čovjek mora imati da bi potvrdio osobinu iz prvog ajeta iz ovog niza: ,,Onima koji govore: Gospodar naš je Allah! Pa poslije ostanu pri tome...“

V zadnja dva ajeta sure Ez-Zumer (Skupine) spominje se pojam zumer, s kojim je opisan masovni i grupni  dolazak nevjernika u džehennem, te ulazak vjernika u džennet, isto tako u skupinama. Svaki pojedinac će biti sa svojom skupinom, kako navodi Ibni Kesir v svom tumačenju Kur’ana. Muhammed Asad kaže, da je osnovna ideja te sure izražena v 53. ajetu: Svevišnji Allah rekao je: ,,Reci: ,O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Uistinu, Allah oprašta sve grijehe, jer je On, doista, Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv."

Ni komentarjev:

Objavite komentar