SUTRA JE BAJRAM

Prenosim ushićenu poruku jednog hairli insana na kraju ramazana. ,,O plemenite duše, lako je izgovoriti šehadet, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, ali je teško biti svjedok protiv sebe i svoga ega. Lako je klanjati, ali je teško ružne misli i navike od sebe i drugog otklanjati.

 Lahko je postiti, ali je teško od loše akcije i reakcije, uvreda, pesimizma, sebičnosti, hvale i od dominacije zapostiti. Lahko je zekat davati i pomagati, ali je teško time ne zarobljavati, ne prigovarati i drugom ne odmagati. Lahko je na hadždž otići, ali je teško otići onom ko tebi ne dolazi, oprostiti onom ko tebi uvrijedi i svima dobro poželjeti.

  Lahko je vjerovati, ali je teško ljubav, brak, rodbinu, bratstvo i povjerenje sačuvati. Lahko je govoriti ja sam dobar čovjek, ali je teško slušati Dobrog, biti, ostati i širiti dobro. Lahko je braćo i sestre, brinuti se za sebe i svoju ponutricu, ali je zločin zaboravljati, ne popravljati i ne podržavati svoju zajednicu".
"Imali smo priliku fizički se viđati na teravijama, mukabelama, iftarima i predavanjima jer mimo ramazana se ne čujemo i ne vidimo osim ponekad i osim virtuelno.

 Drage i plemenite duše, evo još jedan sajam Allahove milosti prođe, a pred nama su dani Bajrama, dani radosti, dani sreće. Nemojmo olahko shvatati odnos prema drugom i drugačijem jer se kroz njega odslikava naša originalnost kojoj svakodnevno težimo. Molim Gospodara da nam ovaj ramazan bude uzrok lakšeg postizanja originalnosti i sreće na oba svijetu".

 Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih).

  Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.

Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)

 Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)

 U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz.  Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.

 Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”

 Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo.

 Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano. (Preporod)