9. 11. 18

MIMBERA - PRIMJER I UZOR



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Alalhu Uzvišenom što učini život Allahovog Poslanika, a.s., uzorom za one koji žele postići Njegovo zadovoljstvo, na ovom i Budućem svijetu.
 Salavat i selam na Ahmeda, Mustafu, Muhammeda, Njegova miljenika i zadnjeg Poslanika. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu, vrle ashabe i sljedbenike s kraja na kraj svijeta, od hidžre do kijameta i ponovnog proživljenja i ustajanja.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. rebiu-l-evvel 1440. ili 09. novembar 2018. godine. Ovo je 9. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Sve što dolazi blizu je', a današnja je, ,Primjer i uzor.'
Poštovana braćo i sestre.
 Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab-21)
 Svaki čovjek u svom životu ima neki, uzor, primjer za kojim se povodi u životu i sa kojim se identifikuje i povodi. Omladina uzore traži među poznatim estradnim i sportskim zvijezdama, pjevačima i glumcima. Ko se nekome divi on pokušava da ga u svemu oponaša, slijedi i da na njega liči. Na koga se danas možemo ugledati i koga u dobru možemo slijediti? Muhammed je veličanstveno ime. Na pomen imena u značenju hvaljeni, osjetiti trebamo ljubav, iskrenost, snagu, sigurnost, sreću, plemenitost, blagost, ponos, hrabrost...
 Poslanikovo mubarek lice je uvijek bilo veselo i nasmijano. Svakome bi se lijepo javio, svačiji bi govor lijepo saslušao. Sa siromasima i nemoćnima je lijepo postupao, štitio ih i pomagao. Nikada se nije desilo da mu je neko prišao i nešto zatražio, a da ga je Poslanik odbio, ako je to što traži, imao. Za vrijeme ramazana mnogo je dijelio i siromahe pomagao. Svakome je prvi bi selam nazivao, pa čak i maloj djeci, kada bi ih susretao. Govorio bi polahko i jasno, tako da bi ga svako čuo i razumio. O besposlicama nikada nije besjedio. Muhammed, a.s. je svakome, pa čak i svojim najvećim neprijateljima opraštao.
 Ponekad bi se sa ashabima malo i našalio, ali u šali nikoga ne bi uvrijedio. Jednoga dana je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s., kao poklon, grozd grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sam pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od Poslanikovih drugova je upitao: ,,O, Allahov Poslaniče! Kako si mogao pojesti svo grožđe sam a da ga nikom od nas prisutnih nisi ponudio?”
 Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao: ,,Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”
 Poslanik, s.a.v.s., je između ostalog bio skroman i ponizan. Jednog toplog dana, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., zaputio kroz užarenu pustinju i ugledao neku staricu koja je na glavi nosila prtljagu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je ponudio pomoć i ponio njeno breme. Hodajući Poslanik, a.s., je upitao ženu kuda ide. Rekla je: ,,Napuštam ovo mjesto, čula sam da u njemu živi čarobnjak po imenu Muhammed.”
 Kao neko koga je Uzvišeni Allah uputio i vaspitao, Poslanik, s.a.v.s., je bio vrlo strpljiv i ljubazan. Pažljivo je slušao a da ni riječi nije prozborio. Starica je nastavila da se žali i objašnjava zašto se seli. Shavatio je da je glavni razlog odlaska njezino pogrešno mišljenje o Muhammedu, s.a.v.s., koji je s njom pješačio a da ona nije bila svjesna s kime se kreće.
 Putujući s Poslanikom, s.a.v.s., starica je primijetila kod ovog mladog čovjeka vedrinu osmijeha i skrušenost lica, kao što je primijetila i da mu znoj miriše. Bila je vrlo impresionirana. Kada su došli do željenog mjesta, Poslanik, s.a.v.s., spustio je prtljagu, a kada je htio da ode, starica reče: ,,O, ljubazni čovječe! Makar mi kaži svoje ime!” Poslanik Muhammed, s.a.v.s., odgovori: ,,Ja sam ta osoba zbog koje si ti napustila grad.” Starica je to čula i zaprepašćeno rekla da tako ljubazna, iskrena, dobronamjerna, pouzdana i vjerna osoba nikada ne može biti u krivu, pa je zato i ona primila islam.
 Uzvišeni Allah kaže: ,,Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34)
 Jednom je Muhammed, s.a.v.s., vidio nekog roba koji je ručno mljeo žito u mlinu. Meljući žito, rob je plakao. Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.s., je postao uznemiren. Pitao je roba za razlog njegova plača. Rob je rekao: ,,Bolestan sam i ne mogu mljeti žito. Moj gospodar je vrlo surov i on će me išibati ako ne završim svoj posao.” Čuvši to, Poslanik, s.a.v.s., se primakao, samljeo ostatak žita i rekao: ,,Kad god budeš htio mljeti žito, uvijek me pozovi. Ja ću to uraditi za tebe.”
 Allahov Poslanik, a.s., je bio najsavršenije Allahovo stvorenje. Kad je Resul, a.s., učinio hidžru iz Mekke u Medinu, sa sobom je imao svog druga Ebu Bekra, pa su usput zastali kod kuće Umm Ma’bed. Pitali su ima li šta za jesti i ona reče da nema ništa. Poslanik, a.s., je vidio u jednom ćošku slabu i mršavu ovcu, te je pitao može li je pomusti. Resul, a.s., je učinio dovu, dok mlijeko nije poteklo a Umm Ma’bed je sve ovo začuđeno gledala. Kasnije kad je njen muž došao, sa cjelim stadom mršave stoke i upitao šta se desilo tu, Umm Ma’bed mu je opisala Poslanika, a.s., i šta je uradio.
 Njen opis Poslanika, a.s., je jedan od najdetaljnijih opisa. Ona kaže: ,,Nenadmašna čistoća. Plemenitog, svjetlog i vedrog lica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, osrednje glave. Lijep i privlačan. Oči crne. Dubok pogled okružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada šuti, nadamšuje ga dostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najinteligentniji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačniji iz blizine. Dar govora- kao niska bisera. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Moćan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okružen. Nije namršten, ni namrgođen. Druželjubiv. Lijepog ophođenja. Pažljiv prema sagovorniku.” Enes, r.a., kaže: ,,Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu mekšu od Resulullahove ruke.” A u drugoj predaji stoji: ,,Ni amber, ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove kože.” Ebu Džuhejfe kaže: ,,Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice.  Bila je hladnija od snijega, a mirisnija od miska.” 
 Muhammed a.s. je El-Bešir, donosilac radosne vijesti, on je i En-Nezir, opominjatelj, i Es-Siradž, svjetiljka, i El-Munir, što osvjetljava naš put. On je i posljednji Božji poslanik svim svjetovima poslat.
 Najbliži Vjerovjesniku, a.s., posvjedočili su da nisu vidjeli osobu s više obzirnosti i blagosti prema svima, a posebno prema svojim ukućanima. Ustajao bi na noge svojim kćerima, utemeljujući time međusobno poštovanje ukućana i općenito ljudi, a pred Zejda, r.a., kojeg je usvojio prije Objave, znao je istrčati i s njim se zagrliti, iako mu nije sin, već mladi čovjek o kojem vodi brigu. Učio je ljude postupkom prije riječi, a obrazac ponašanja koji je ostavio nikad neće izgubiti na aktuelnosti i vrijednosti.“ 
 On je odgajao ashabe živim primjerom. Pozivao je u bogobojaznost, a bio je najbogobojazniji. Zabranjivao je neku stvar, a najviše je se pazio. Držao je predavanja, a niz njegovo plemenito lice su tekle suze, oporučivao je lijep moral, a bio je najboljeg ponašanja. Podsticao ja na zikr, a bio mu je najviše odan. Podsticao je na trošenje i udjeljivanje, a on je bio najplemenitiji i najdarežljiviji. Savjetovao im je da imaju lijep odnos s porodicom, i vidjet ćeš da je on najbolji čovjek za svoju porodicu po pitanju samilosti, osjećajnosti, suptilnosti i dobroti.“ 
 „Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s., prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti.“ 
Veliki islamski učenjak Imam Gazali je slijedećim riječima rezimirao Poslanikov odnos prema onima iz svog okruženja: "...Svima onima koji su sjedili u njegovom prisustvu davao je udio svog mubarek lica, bivao je veoma ljubazan. Zbog toga, sve one iz njegovog prisustva obuzimalo je uvjerenje da kod njega nema niko vredniji od njih samih. Da, njegov način sjedenja, slušanje, riječi, lijepe dosjetke i ljubaznost bili su uvijek za one koji su sjedili pored njega. Uporedo s tim, sastanci sa njim bili su sastanci čednosti, poniznosti i sigurnosti. Bio je krajnje daleko od ljutnje i brzo je davao svoj pristanak na nešto. Prema ostalima je bio najsrdačniji čovjek. Naravno, najbolji od svih ljudi je onaj čija dobrota koristi ljudima, najkorisniji među ljudima je onaj koji koristi ljudima."
 Naš Poslanik je pun života, on je prije svega ‚Abdullah‘ Allahov rob, čovjek koji se smije i nasmijava i ostale i unosi optimizam u srca vjernika. Kada su ashabi jeli hurme bacali si sve košpice pred hazreti Alija r.a., pa mu Poslanik dobaci šaleći se: ‚Koliko li si ti hurmi pojeo‘. Ali r.a., pogleda te vidje da kod ostalih nema košpica te reče: ,,Ja sam jeo samo hurme, a ostali su izgleda i košpice pojeli.''
 Enes, r.a., također nam prenosi zanimljiv primjer šale Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa jednim od ashaba kako bi ga razvedrio, a u toj predaji kaže da je neki beduin, nomad iz pustinje, koji se zvao Zahir, kada bi dolazio u Medinu, uvijek bi donosio neki poklon Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., iz pustinje, a Poslanik, s.a.v.s., bi ga zauzvrat nagradio prije povratka kući. Zahir je bio čovjek neugodnog i nelijepog izgleda, ali Poslaniku, s.a.v.s., bio je veoma drag, pa bi za njega rekao: ,,Zahir je naša pustinja, a mi smo njegov grad.” Jedne prilike dok je Zahir na pijaci prodavao svoje stvari koje je donio sa sobom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu se prikrade iza leđa, obuhvati ga rukama, a da ga Zahir nije vidio. ,,Ko je to, pusti me da se okrenem”, reče Zahir, a uto prepozna da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa mu se prepusti, i svoja leđa još više nasloni na njega. Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ,,Ko će kupiti ovog roba?”, a Zahir reče: ,,Allahov Poslaniče, vidjet ćeš da sam jeftin (bezvrijedan).” Na to mu Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ,,Ali ti si kod Allaha skup.”
 Kada bi ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., opisivali njegov govor, rekli bi da je razgovarao sa njima o onome o čemu bi oni govorili, ako bi spomenuli dunjaluk i on bi sa njima o tome govorio, ako bi spomenuli ahiret i on bi ga spominjao sa njima, ako bi se šalili i on bi se šalio sa njima. Govorio je kada je bilo potrebno, mnogo je razmišljao i dugo šutio, a progovarao je sa bismillom, u njegovom, s.a.v.s., obraćanju nije bilo neistine ni ispraznog govora, nikoga nije ponižavao ni vrijeđao, nekada bi uz govor pokazivao rukom, nije imao suvišnih riječi, a njegov govor bilo je veoma ugodno slušati.    
 Poslanik je uzor koji se u svemu slijedi, od momenta kada legnemo u postelju, kada ustajemo, kada se budimo, kada namaze klanjamo, kada izlazimo iz kuće, kada ulazimo u kuću, kada se pozdravljamo sa našim ukućanima, komšijama i prijateljima, kada jedemo, kada pijemo, kada spavamo, kada sjedimo, kada gledamo kada slušamo, kada se oblačimo, kada tugujemo i kada se radujemo. U svemu nam je uzor naš Poslanik, naša milost koju je Allah poslao da nas poduči kako najbolje i najljepše da živimo na ovom dunjaluku.
Dova
 Molim Te Uzvišeni Bože, smiluj nam se, oprosti nam grijehe, i daj nam, da jedini uzor u našim životima bude Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s.  Amin!
 Milostivi Allahu, daruj mudrost onima koji nas na pravi put vode. Neka nam srca ustrepte na džumi namazu. Zavolimo svoju islamsku zajednicu. Amin!


ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura:Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari,Edvin Mehmedović,Semira Hodžić,Hfz. mr. Adnan-ef. Srebrenica.



Nijaz Salkić

Ni komentarjev:

Objavite komentar