Naša domaja
Bosna i Hercegovina u svojoj višetisućnoj postojanosti, imala je dobre,
čestite, džometne, sabur insane i gazi sahibije. Svi odreda bili su čisti ljudi,
voljeli su čistoću i ondje gdje su živjeli, sve je bilo čisto i na svom mjestu.
Naša Bosana je u svakom vremenu imala alime koji su učili Bošnjane da su
džamije Božije kuće koje treba održavati i čistim držati.
Dobri
Bošnjani i čestite Bošnjanke su časno održavali svoje džamije. Ženama i
djevojkama je bila velika čast četvrtkom pomesti dvorišta džamija i očistiti prostirke
u džamiji. Otresali su ćilime, postekije i serdžade a hrabri su metlom čistili
unutrašnjost munare.
Oni
ljudi koji i fizički i duhovno održavaju džamije u Kur'anu su posebno
pohvaljeni i opisani najljepšim svojstvima. Njihove vrline su da čvrsto vjeruju
u Allaha i u Sudnji dan. Nikakvi poslovi ih ne mogu odvratiti od spominjanja
Allaha. Namaz obavljaju, zekat daju, nikoga se osim Allaha ne boje i oni su
sigurno na Pravom putu.
,,Allahove
džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz
obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se
je, na pravom putu." (Et-Tevbe,18)
Ibn
Kesir, tumačeći ovaj ajet navodi da Uzvišeni Allah, dž.š., potvrđuje iman onome
koji održava džamije, a nakon toga navodi hadis o onima koji ih posjećuju. Svjedoci
smo današnje situacije kako se više brinemo o vanjskom izgledu u odnosu na
svoje unutrašnje biće. Na primjeru džamija vidimo da često ističemo vanjsku
ljepotu džamija dok unutrašnjost džamije često pada u drugi plan.
Zaista
je džamija ogledalo jednog džemata, zajednice, mahale, čaršije ili grada. Dobra
ideja je realizovana u lijepu praksu glede održavanja čistoće i urednosti
džamijskih prostora u jednom uspješnom džematu. Dogovorili su se da svake
sedmice jedna famelija čisti džamiju. Na oglasnoj dasci džematlije sedmično mogu
pročitati imena i prezimena onih koji čiste džamiju te hefte.
Da je
časno održavati čistoću u džamiji vidimo iz primjera Allahovog poslanika s.a.v.s.
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu 'anhu da je „Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem osjetio da mu
nedostaje žena crnkinja koja je čistila mesdžid od krpi i trunja, pa je
pitao: ‘Gdje je ta i ta?’ Rekoše: ‘Umrla je.’ Reče: 'Zašto me niste
obavjestili o tome?’ Rekoše: 'Umrla je noću i ukopana, pa nam je bilo
neprijatno da te budimo.’ Tada je Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem otišao do njezinog
kabura i klanjao joj dženazu, i onda rekao: 'Kada umre neko od muslimana,
nemojte ostaviti da me obavjestite.’ “
Upamet!
Upamet!
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar