” On spušta kišu s neba, Pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini…” (Er-R'ad, 17)
Nijaz SALKIĆ
Dok u dobri čas odmiče osmi dan šehri ramazana a dragi ramazan je hvala Uzvišenom bogat kišama, gledam kroz svoj male(h)ni pendžer. I danas je kiša na prvom dnevnom programu mog života. Otvaram širom oba kanata svog prozora. Nalaktih se na široku drvenu dasku i udahnuh punim plućima čisti zrak,( nikad oduženi) dar i hediju od Uzvišenog Allaha.
Kiša je Allahov rahmet, Allahova milost, zahvaljujući kiši priroda se budi i raste bilje. Sjećam se svojih iz djetinjstva kiša. Kiše ljetne donosile su osveženje i blato po sokacima mahalskim, merajama i putićima njivskim. Ako je kiša bila duga jesenska i heftenjača, mi djeca smo poslije ručka znali gledati kroz male prozore kako udara o džamove i zvekeće.
Puni dječiji stomaci i veselo pucketanje suhe bukovine u furuni te pregrijan zrak nas je omamljivao i vukao postelji. Briga nije bilo u našim glavicama a mislili smo da ih nisu imali babo i mati naša. Mnogo kasnije sam skontao da ono njihovo duboko roditeljsko odhukivanje sastavljeno iz dvije riječi: 'Dragi Allahu' i počesti dug pogled kroz prozor je značilo da su se itekako brinuli kako da prehrane naša mala dječija usta i gladne stomačiće.
Rahmet našim dragim dobrim dušama roditeljskim!
Hej mubarek ramazan!
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar