الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ
وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ
لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ
سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ
فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ،
وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا
وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ
الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه.
وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا
منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة
والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله،
اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّمَا
الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ
عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ
الَّذِينَ
يُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ
أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُؤْمِنُونَ حَقًّا
لَّهُمْ دَرَجَاتٌ عِندَ رَبِّهِمْ وَمَغْفِرَةٌ
وَرِزْقٌ كَرِيمٌ
صدق الله العظيم
U ime
Allaha, svjetova Gospodara!
Hvala
Allahu, Gospodaru svih svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i za
uputu Ga molimo. Utječemo Mu se od zla duša naših, od loših prohtjeva i od
posljedica loših djela koja smo počinili. Neka je salavat njemu, njegovoj
porodici i ashabima.
A
zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 04. ševval 1440. ili 07. juni
2019. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Na
kraju ramazana', a današnja je ,Koga u ogledalu vidim?'
Cijenjeni džemaate!
Islam, u prvotnom značenju glasi, samo usvajanje vjere islama, ulaženje u islam deklarativnim izgovaranjem kelimei-šehadeta.
Iako se sastoji od formalnosti, to je ipak značajan čin, koji predstavlja
veliki trenutak u životu onoga, koji se odlučio da uđe u tu čistu, spasonosnu
vjeru – islam.
Iman u biti znači: vjerovanje, ubjeđenje. To je njegovanje, sticanje i usvajanje čvrstog uvjerenja o
pripadnosti islamu; sazrijevanje misli i svijesti o jednoj duhovnoj snazi, koja
ulazi u njegovo srce, o snazi, koja u čovjeku stalno jača i koja ga visoko
uzdiže.
Put
od islama do imana je proces koji traje. To je
maraton na kome se treba prekaliti, podnijeti ogromne žrtve, nikada ne stati i iskušenjima
odoljeti i u vjeri opstati, da bi se došlo do čvrstog ubjeđenja, do jake vjere;
koja će izgraditi jako biće i biti pokretač najplemenitijih akcija i dobrih
djela.
U
suri Hudžurat, u 14. ajetu, kaže Allah, dž.š.: Beduini (pustinjski Arapi, koji su tek primili
islam) govore: „Amenna!“ (Mi vjerujemo!) Reci ti njima: (kaže
Allah, dž.š., Svome poslaniku Muhammedu, a.s.) „Vi još ne vjerujete!“
(Nemate čvrstog ubjeđenja!) Nego recite: „Eslemna!“ (Mi smo tek primili
islam!) Iman još nije unišao u vaša srca! (Vjera još nije prodrla u vaša
srca niti se učvrstila u njima!)
Iz
ovog ajeta razumijemo da treba da prođe vremena dok iman prodre u srce; dok se čista vjera – islam, prelije
u čvrsto vjerovanje – iman, koji će ispunjavati i tijelo i dušu čovjeka,
ukratko, dok musliman postane mu'min.
Muslim (ili musliman) je onaj čovjek koji je tek primio islam, koji još dovoljno ne poznaje
propise islama.
Mu'min je pak onaj čovjek koji se je učvrstio i ustalio u islamu, koji je stekao čvrsto ubjeđenje – iman.
Poslije
Alejhiselamove smrti neka arapska plemena koja su već bila prešla na islam,
otkazala su poslušnost i pokušala da se vrate u svoju staru, krivu vjeru –
toliko su bili slabi kao muslimani, kao vjernici.
Kaže
Allah, dž.š., ističući svojstva pravih mu'mina:
1.
Pravi su mu'mini oni muslimani čija srca zadršću – zatrepere od strahopoštovanja –
kad se spomene Allahove ime.
2.
Kad im se uče kur'anski ajeti, kad slušaju učenje Kur'ana, to im slušanje pojačava iman.
Premda
Kur'an, možda, ne razumiju, ipak uživaju i svoju dušu napajaju slušajući nekoga
ko lijepo uči Kur'an. A kako tek kur'anska riječ djeluje na srca onih mu'mina
koji Kur'an još i razumiju!
3. I pravi su mu'mini oni koji se oslanjaju i pouzdaju u
Allaha, dž.š.
To znači
da Ga iskreno Ga vjeruju, od Njega pomoć traže i Njemu se
predaju i povjeravaju. Kad ih svi ostave i napuste, oni ipak nisu sami.
Imaju najsigurnijeg prijatelja, svoga Rabba, u koga se mogu pouzdati i koji će
im sigurno u pomoć priteći.
3.
To su oni mu'mini koji klanjaju
namaz i dijele sirotinji od svog imetka
(daju sadaku i zekat). Dijele i pomažu svoje bližnje i siromašne, od onog
imetka kojeg im je Allah, dž.š., dao; tj. od imetka kojeg su oni svojim trudom
i na pošten način zaradili. Njihova duša uživa u dobru, koje čine drugima, i to
im je najveća nagrada.
Eto,
to su pravi mu'mini! Oni imaju visok stepen kod svoga Gospodara (Allah, dž.š., cijeni taj njihov trud i žrtve); obećajte
im oprost grijeha (ako su štogod, u svojoj prošlosti, pogriješili ili po
krivom putu išli), i najljepšu nagradu. (A to je Džennet i njegove
blagodati.)
U
ova tri ajeta naglašena su temeljna svojstva jednog mu'mina, pravog, iskrenog vjernika, koji je sretan što se nalazi u
dini-islamu i ponosi se time što je musliman. Ta svojstva daju mu unutrašnji
mir. On je u duši zadovoljan, a u društvu uživa ugled i poštovanje.
Svaki
od nas, može se okititi tim svojstvima. To
nije nemoguće. Svaki od nas, kad razmišlja o ovim ajetima, može sam procijeniti
kakav je on kao musliman i do kojeg je stepena dopro njegov iman.
Trebamo
često praviti analizu svojih postupaka. Proučavajmo svoje ponašanje, kad poslušanja ezana, kako se
ponašamo. Ako odmah ostavimo razgovor i posao dok se uči ezan i da makar samo
ponavljamo riječi ezana, onda možemo reći da pri sebi imamo nešto od imana.
Ako
vidimo kakvo zlo, da li ga suzbijamo, na
njega riječima reagujemo ili jednostavno preko toga prelazimo i šutimo, kao da
to ne primjećujemo. Mu'min je dužan, da na svakom koraku istakne svoj iman: da
suzbija i otklanja zlo, a da govori, čini i preporučuje ono što je dobro i
korisno.
Muhammed,
a.s., je vrlo davno izdao alarm-upozorenje
o velikoj opasnosti ,slijeganja ramenima': „Ako se vi ne prihvatite dužnosti
upućivanja na dobro i odvraćanja od zla, onda se lako može desiti da vam Allah,
dž.š., pošalje takvu kaznu da vam ni dove neće biti kabul!“ Za poređenje i
analiziranje trenutne vremenske i svake druge situacije, pogledajmo šta nam se
dešava tamo odakle dolazimo i inače ondje gdje žive muslimani.
Iz
ovoga vidimo da je danas mnogo muslimana, a malo mu'mina! Mnogo nas je samo po formi i imenu a malo nas je po poznavanju
islama. Rezultat formalnog prihvatanja i razumijevanja islama je da nas je puno
što smo se udaljili od islama, i to ponajviše zbog neznanja i nepoznavanje vjere
i vjerskih propisa.
Za
neke je danas islam samo paravan
kojim žele da pokriju svoje grijehe i nedjela, krijući ih od drugih. Nešto se
ponekad od ljudi može sakriti, ali od Allaha, dž.š., u konačnici neće moći.
Kako
god da život prihvatimo i živimo, dozvati
se upamet čim prije moramo, zbog opasnosti u koju svjesno srljamo. Najbolje je ,vozilo
života' zaustaviti, sa sobom ,porazgovarati' i sebi kazati : - E, vala, ne
valja ovo što radim, već danas se moram promijeniti!
Poznati
učenjak Hasani Basri, spada u tabi'ine – u drugu generaciju muslimana, odmah iza ashaba, kazuju
kako ga je jedanput jedan čovjek upitao:
-
Jesi li ti mu'min?
- Ako
me pitaš za moj iman, za imanske šarte: da vjerujem Allaha, dž.š., meleke,
kitabe, pejgambere, Sudnji dan, proživljenje poslije smrti i polaganje računa
za svoja djela, onda ti mogu reći, da ja to sve vjerujem. Ali ako me pitaš da
li sam pravi mu'min, u smislu onog ajeta – Pravi su mu'mini oni, čija srca
zadršću kad se spomene Allahovo ime – onda ne znam da li spadam u tako
uzorne mu'mine! Želio bih da budem takav, ali ne znam, jesam li dostojan te
grupe ljudi! Nisam siguran u to, da li sam sebe uspio tako odgojiti, da bih se u
tu grupu ljudi savršenog imana, mogao svrstati!
Tako
kaže jedan od islamskih velikana, poznati učenjak Hasan iz Basre, opisujući njegovo imansko, uzoran život, pobožnost, čestito
stanje, vladanje i ponašanje čitave knjige napisane.
Važno
je na kraju napomenuti, da nam treba
težiti za društvom pobožnih prijatelja koji su u vjeri jači, učeniji i bolji od
nas. Iskustva pokazuju da je adekvatno društvo važnije od pukoga znanja koje se
kroz ljeta nabere, ali usljed manjka motivacije, nikada ne u djelo provede. Istovremeno,
svjedočimo da su se mnogi sakupljači znanja, knjiga i titula osramotili, jer ne
samo da nisu radili po stečenom, nego i protivno onom što su učili i sakupljali.
Dova
Uzvišeni Bože, pomozi nam, da ostvarimo ono što
želimo, i da lijepim, čistim islamskim životom živimo, u miru i sreći, u
Allahovim nimetima uživamo! Amin!
Molimo Te, daj nam mudrosti da poštovanje prema
džamijama i onima koji nas vode na pravi put, očuvamo. Da volimo džamiju, da se
petku i džumi namazu radujemo. Da svoju islamsku zajednicu ne zaboravljamo.
Amin!
ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال
الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم
ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ
اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات
الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه
أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و
آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا
تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم,
إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت
علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا
مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا
تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا
البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي
القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
صدق الله العظيم
Literatura:Tefsir ibni
Kesir,Sahihul Buhari,h. hfz. Halid ef. Hadžimulić.
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar