BAJRAMSKO JUTRO

Nijaz SALKIĆ

Po ko zna koji put prebjerem po sjećanjima. Bajramsko jutro. Slika džamije iz djetinjstva, vitka munara i salavati što se razliježu pitomim brdašcima i dolinom našom džematskom. Mračni sokak što ga bude tihi glasovi i šapat ljudi, omladine i djece što hrle prema našoj džamiji, polahko dobija svoju širin,u kako polagahno odmiče jutro.

Na ulazu u džamiju nam jedino valja otvoriti još stara škripava i  teških hrastova vrata. Dječiji susret na svečano bajramsko jutro  sa džematom i licima starim, sa brkatim, ćosavim, razdraganim, vedrim, ozbiljnim staračkim , mladenačkim i pobožnim licima u džamiji.

U mislima vraćam eho i odjeke tekbira što se hore džamijom a kojima dirigira i takt daje naš hatib na bajramskoj hutbi. Nikako se ne može zaboraviti sreća i doček od strane majke, sestrica i braće u našoj kući, poljubac u ruku kojeg smo pobožno činili. Znao se red i tabijat. Prvo smo poljubili nanu, babu, mamu, i od njih dobivali novac i poklone, a poslije smo djeca jedni drugima onako reda radi pružali ruke i čestitali Bajram, jer niko nikog od djece nije imao čime darivati. Najljepši je ipak bio bajramski doručak i cijela porodica za sofrom i prepunoom sinijom sa slanim i slatkim jelima.

Danas

Današnja jutra u Bosni i Evropi su sigurno drugačija. Sa vremenske i starosne distance teško bi mi bilo davati neke precizne zabilješke i  ocjene današnjih bajrama. Prvo, ne mogu ući u psihu današnje djece a posigurno prilike i ambijent nije isti kao u vrijeme odrastanja moje generacije a drugo, matični i džemati u »dijaspori« nisu isti.

Današnji Bajram u mom okruženju je bez obzira na sve kazano i nespomenuto veliki duševni i svaki drugi doživljaj. Bajram je sam po sebi blagdan, jedvačekan dan, nesvakidašnja prilika da se akumulirana energija ispolji i zapretanim emocijama da oduška kroz odlazak u džamiju, doček musafira i otvaranje zahrđalih vrata na našim stanovima, kućama i dušama.

Bilo kako bilo, mi muslimani volimo svoje blagdane i veselimo se tome. Gdje god da bio i nastanjivao Allahovu zemlju, musliman uvijek nađe i iznađe (ne)kakav ćošak i prilagodi ga svojim duhovnim potrebama, a potom nagomilani ašk i emocije prorade. Pa ako ako ne na svakom namazu, redovnoj džumi, ono bar na Bajramu.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!