ŠTA JE NAMA UTORAK

Utorak je drugi dan u hefti, koji se nalazi između ponedjeljka i srijede. Ime potiče od praslavenske riječi въторъ, vtori što doslovno znači drugi.

Utorak je obično dan za izbore u Sjedinjenim Državama. Federalni izbori se održavaju u utorak poslije prvog ponedjeljka u novembru; ovaj datum je potiče iz zakona iz 1845. za predsjedničke izbore, a proširen je na izbore za Kongres 1875. godine i na Senat 1914. godine.

Utorak je najraniji dan sedmice koji je bio praktičan za anketiranja u ranom 19. stoljeću: građani su možda morali putovati cijeli dan da bi glasali, a nisu željeli ići u nedjelju, koja je bila dan svetkovanja za veliku većinu njih. Mnoge američke države održavaju predsjedničke primarne izbore utorkom.

Crni utorak, u Sjedinjenim Državama, odnosi se na 29. oktobra 1929., početak velike panike oko berze. Ovo je bio utorak poslije Crnog četvrtka, koji je označio početak Velike depresije.

U grčkom svijetu, utorak (dan u sedmici kada je pao Konstantinopol) se smatra nesretnim danom. Isto važi i za zemlje koje govore španjolski jezik, gdje postoji poslovica En martes, ni te cases ni te embarques (Utorkom se ne ženi, ni ne počinji putovanja).

Rad utorkom, odnosno ne raditi utorkom je jedno od sujevjerja koje opstaje iako za to nema nikakvih dokaza niti naučnih niti religijskih argumenata. Međutim, ljudi vjeruju da baš taj dan nije dobro raditi, jer neke nevidljive sile utiču na to da poslovi koji se obavljaju utorkom ne budu uspješni i da naprosto nema sreće u njima - govori dr. Šiljak. Pored utorka i petkom neki ljudi odbijaju rezati kosu i nokte, raditi fizičke poslove, prati veš...

Mnogo ljudi se pita da li je pojedine poslove pokuđeno raditi u određenim danima (jer, navodno, donose nesreću). Tako npr. vrlo često možemo čuti da se srijedom, četvrtkom, petkom ili subotom ne preporučuje, odnosno da je pokuđeno krojenje, šivenje, rezanje noktiju i sl. Drugi, pak, govore o tome kako u životu nemaju sreće, kako su očajni, bez izlaza... itd.

Ljudi postavljaju i ova pitanja: ,, Ja sam nedavno čula da po islamu nije lijepo kupati se ženskim osobama utorkom, ako imaju brata. Navodno, kao može se nešto loše desiti bratu. I dal’ se petkom može prati odjeća i čistiti stan, jer sam čula da ni to nije lijepo.''

Poslanik, s.a.v.s., zabranio je gatanje, kao što to stoji u Buharijinom Sahihu od Muavije b. el-Hakema es-Selemija, da je rekao: 'Allahov Poslaniče, među nama ima onih koji odlaze vračarima.' Poslanik reče: ,Ne idite vračarima.' Rekao sam: ,Među nama ima onih koji gataju.' Poslanik tada reče: ,To je nešto što se javi u vama, pa nemojte da vas to odvrati od onoga što ste naumili.''

Pa, ako je Poslanik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da ga gatka odvrati od onoga što je odlučio da uradi, kako je tek sa gatkama koje su u vezi s određenim danima i noćima!? Međutim, lijepo je putovati (započeti putovanje) četvrtkom, subotom i ponedjeljkom, ali nije zabranjeno putovati ostalim danima, osim petkom ako će nas zbog puta proći džuma, jer se o tom pitanju učenjaci razilaze.

Literatura: ,,Preporod.com'',Wikipedia,Praznovjerje u BiH: Zašto neki misle da se ne treba šišati utorkom, zviždati u kući.

Priredio: Nijaz Salkić

BUDI DONOSIOC I PRONOSIOC RADOSNIH VIJESTI

Nijaz Salkić

Budi svjetiljka na svakom druženju. Kad tokom razgovora ustane neko, ko mnogo kudi, ti budi od onih koji hvali. Ako taj isti počne praviti spisak nečijih mahana, ti budi brisač tog spiska. Govori lijepo, ne vrijeđaj nikoga, ističi dobrote a ne mahane ljudi. Budi mnogo hvaljen, budi najpohvaljeniji.

Budi od sakupljača mudrosti. Kada čuješ mudrost, budi sakupljač i onaj koji pamti. Nemoj biti od ćutača i skrivača, budi predvodnik, budi vođa, budi gospodin. Kada te učeni pusti u svoju blizinu, potrudi se da mu budeš pomoćnik. Sakupljaj znanje, slušaj učene, napreduj u nauci, budi imam, budi učitelj.

Budi od onih koji nikad ne sjedi besposlen, uvijek sebi nađi posla, budi radnik od djetinjstva sve do staračkih dana. Uredi i odgoji svoju porodicu. Izgradi autoritet, da se zna ko govori, ko sluša, ko naređenja s poštovanjem izvršava. Budi onaj koji naređuje dobro, budi onaj koji je plemenit.

Budi poznat po lijepoj, po blagoj i po riječi koja unosi radost u srca i duše ljudi. Budi donosilas i pronosilac radosnih vijesti. Svaku priliku iskoristi da opominješ i da pri tom i sebe neprestano dograđuješ. Upućivati mogu samo jedinstveni, čisti, dobri i izabrani ljudi.

Upamet!

­­­­­­­­­­­­­­_____________________________________

Nalazimo se u mjesecu Muharremu, kada se mnogo spominje ime Muhammeda a.s. Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s., ima mnogo imena. Pisci sira i muhaddisi spominju sljedeća: Muhammed (Mnogo hvaljeni), Ahmed (Najpohvaljeniji), Hamid (Onaj koji hvali), Mahi (Mahija, Brisač), Hašir (Skupljač), Sejjid (Predvodnik, Vođa, Gospodin), Nedžijjullah (Allahov pouzdanik), Nasir (Pomoćnik), Muallim (Učitelj), Muršid (Vodič), Imam (Vođa, Autoritet), Amil (Radnik), Amir (Onaj koji naređuje dobro), Nekib (Plemeniti), Bešir (Donosilac radosnih vijesti), Mubeššir (Donosilac radosnih vijesti), Nezir (Opominjač), Munzir (Opominjač), Ehid (Jedinstveni), Tahir (Čisti), Tajjib (Dobri), Muhtar (Izabrani, Izbor), Kamil (Savršeni), Emin (Pouzdani), Me'mun (Sigurni), Sadik (Istinoljubivi), Masduk (Ispravni), Musaddik (Istinozborac), Kerim (Plemeniti), Mekin (Uvaženi), Metin (Čvrsti), Mudžib (Onaj koji odgovara, uslišava), Afuvv (Blagi), Bušra (Radosna vijest), Salih (Dobri), Muslih (Dobročinitelj), Šefik (Milosrdan), Muktefi (Muktefija, Zadovoljni), Fatih (Pobjednik, Pobjedonosni), Mukilu-l-Aserat (Onaj koji oprašta greške), Safuhu-l-Zellat (Onaj koji prelazi preko propusta). (imam.ba-znacenja-poslanikovih-imena)

AMANET

„I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: ,,Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (El-Bekare, 132)

Ibrahim, alejhi selam, nije bio obični čovjek, bijaše to od Allaha odabrani poslanik ljudima. Poslanik koji je svoj narod pozivao da se ostave kipova i prihvate obožavanja Jednog i Jedinog Gospodara – Allaha.

Ibrahim je onaj čovjek kojeg je Allah pomogao protiv nepravde svoga naroda. Kada je se njegov narod udružio da ga spale i ubiju samo zbog toga što je musliman, Allahova pomoć i pobjeda su došli pa vatra u kojoj su mislili zapaliti Ibrahima, umjesto da bude vrela i jaka, bi hladna i spasonosna. Ibrahim umjesto da izgori i bude spaljen osta živ i zdrav. To je taj čovjek koji je sa svojim sinom Ismailom kasnije  gradio i sagradio Kabu – najsvetije mjesto kod nas muslimana.

Svojim sinovima je ostavio testament, vasijjet, oporuku da imaju na umu svoj vjerski identitet. Odnosno da znaju da im je Allah odabrao da im vjera islam bude. Onaj ko je svjestan svoje vjere on je neće nikada napustiti. Zato Ibrahim i kaza i ne umirite nikako drugačije nego muslimani.

Arapska riječ emānet u sebi sadrži više značenjskih nijansi koje je teško, zapravo, nemoguće prevesti ili izraziti jednom riječju u bosanskome jeziku. Naime, ona znači: pouzdanost, vjernost, poštenje, povjerenje, vjera, vjerovanje, amanet. No i pored ove značenjske opširnosti riječi emānet, u tradiciji muslimana Balkana dobro je poznato, premda smatramo, u jednom suženom poimanju, šta ona znači i koji je njezin smisao.

O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan sa vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ,,Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore'' (Ahmed). Dakle, emanet je sastavni dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu.

Jedan od emaneta jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Božiji Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emīn (Povjerljivi), da je prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi, interesa ili ljudi!

Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne sa nekoga skupa, tj. da se neka tajna ne širi ili da se vijesti sa toga skupa ne razglašavaju. No ako je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio.

Kada se jedan čovjek povjeri drugom čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ,,Kada jedan čovjek nešto govori drugom čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet'' (Ebu Davud).

Jedan čovjek dođe da upita Božijeg Poslanika, s.a.v.s.: ,,Kada će nastupiti Sudnji dan?'' ,,Kada nestane emaneta, očekuj Sudnji dan''. ,,Kako nestaje emanet? – upita ovaj čovjek. ,,Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan'' (Buhari).

U suženom značenju amanet se danas upotrebljava u slijedećim značenjima:

- Povjeravanje nekome na čuvanje nekog dobra, novca, nekretnina, pokretnih stvari...

- Amanet je i zadnja želja čovjeka da neko vodi računa o nečemu, što iza njega ostaje.

- Vjerenički prsten kao zaruka djevojci da bude vjerna.

Moja dobra majka Halima mi je u amanet ostavila riječi: ,,Dok si nek' si.''

Literatura: Almir Fatić,Emanet,Imam.ba,oporuka Ibrahima i Ja'kuba a.s.

 

Nijaz Salkić

ODLAZE DRAGA I POZNATA LICA

Sjedim neki dan i razmišljam o prolaznosti svega. Sve se mijenja i prolazi, uključujući i nas ljude. Čitam i osluškujem koga više nema među nama. Svjestan sam da sa svakim poznanikom, dragim licem, čestitom dušom, koja se preseli na drugi svijet odlazi i dio mene. Navikao sam se na odlazak najbližih milih i dragih ali me iznenadi vijest da mi je prvi komšija u zgradi, umro'.   

Otišao je tiho Ramiz Tanjić, baš kao što je tiho govorio, nenametljivo hodao i skromno živio. Nemalo potom javiše da je preselio rođak Jakub u Sarajevu. Jakub koji me je kao dijete u trećem osnovne škole, obradovao prvim naliv perom, to je bilo onda kada je Jakub prvi put na odmor došao sa gradilišta iz Libije.

Otišao je i Muhamed ef. Ibrišimović, poznati imam iz Čelića. Imam kojeg su ljudi iz sela i čaršija ispod zelene Majevice željeli vidjeti na mevludima i čuti njegov lijepi i gromki glas. Nije bilo dženaze u Čeliću i okolici a da nije pozivan ovaj imam. Muhamed ef. i Ahmed ef. Abdurahmanović bi učili suru ,,La uksimu '' po pola, ako bi se zajedno našli na nekoj dženazi. Potrefio sam se na odmoru u rodnom kraju kada su javili da je preselio Muhamed ef., dženazu je predvodio čestiti hafiz Šemsudin Kavazović.

Nemalo izza toga javiše da je i čestiti hafiz Šemsudin Kavazović, blagi insan, uspješni domaćin i pčelar, uzoriti otac, vrijedni imam i daroviti muallim otišao. Sjećam se kada sam bio u Vjersko-prosvjetnoj komisiji (Predsjednik je bio cijenjeni Osman ef. Kavazović) i obilazeći više od 30 džemata na području Odbora IZ Brčko i Čelić, došli i u Maoču i hafiza Šemsudina ef. Kavazovića zatekli kao kakvog mladića, imama sa puno energije, osmjehnutog lica i očinskog rječnika. Zatekli smo velki broj djece u mektebu, vidjeli besprijekorno vođenu bilježnicu o pohađanju djece u mektebu, čistu učionicu. Najvažnije, mektepska djeca su mu bila na najvišem stepenu postignutog znanja. Hafiz Šemsudin je bio za primjer uspješnosti nama muallimima i nama imamima.

Javiše da je otišao i Ahmed ef. Abdurahmanović, imam, vaiz i zaštitni znak Čelića. Koliko je puta bio gost u džamiji u Vražićima dok sam bio imam u tom džematu. Bio je rado viđen i pomno saslušan vaiz.

Dok sam pisao ovaj tekst čuo sam za još imena ljudi koje sam poznavao a oni preselili. Eto ode i Mirsad ef. Mahmutović, plemeniti insan i dobra duša. Ne može čovjek ispisati sve one koji su nekada bili dio naših života.

Molim Uzvišenog Gospodara da im se svima smiluje i grijehe im oprosti uz želju da se i nas neko sjeti u dolazećem vremenu. Amin!

Nijaz Salkić