NORMALNO JE DA BOSNU VOLE NORMALNI LJUDI

Nijaz SALKIĆ

Bosnu vole normalni ljudi. Vole bolan Bosnu i Hercegovinu i bosanski hajvani. Vole Hercegovinu i Bosnu maksumi hajvanski, a vole je i međedi što se hodajući gegaju. Bosna i Hercegovina i naš lijepi Sandžak, vole se dušom. 

 Jerbo, lijep je to vatan i dobra je zemlja bosanska. Bosnu bolan ne bio, vole raznovrsne tice i tičurine, zato što  je Sandžak, Hercegovina i Bosna, domovina naša, koja hrani, ljulja, uspavljuje i podiže.

 Eheto, svakodnevno viđamo da Bosnu i Hercegovinu i naš Sandžak, vole podjedanako i insani i hajvani. Vole Bosnu, jer je Herceg Bosna lijek za dušu i đulistan, to je ružičnjak mirisni za odmor i razbibrigu. 

 Ako je to što kazah tako, a jest' posigurno, šta onda reći spodobama koji je otvoreno ne vole. Do juče ih domaja Bosna i Hercegovina i Sandžak hraniše, ljuljuškaše, uspavljivaše  i podigoše da budu uspravni, stasiti i prepoznatljivi a danas pljuju na svoju majku.

  Šta im bi da na svoju mater Bosnu puške i strojnice uperiše,  tenkove na nju okrenuše, sve uradiše da je sruše, da je više ne bude.

 Helem, vidljivo je i dokazano je da domaju Bosnu i Hercegovinu vole insani i hajvani i svako ko imalo duše ima. Ma znam ja da u Bosni i Hercegovini i travčice i raznovrne biljkice uživaju i malehni mravi i baje šarene.

 Pitam se samo, kojim imenom nazvati one koji se još uvijek protiv matere Bosne bore, koji je pregrađuju, koji je samo za sebe svojataju, koji se imena svoga bosanskog stide.

 Dugo sam tražio ime za ove spodobe i nisam se ničega pametnog prisjetiti mogao. Uglavnom, Bosna je od zlata, a blata je uvijek bilo i dovijeka biće. Zlato ostaje zlato, a blato je samo blato i ništa više. Ma jeda vrijeme uljepota pa da neki u Bosni našoj konačno skinu opanke.

Upamet!

KAD SE PEKMEZ PEK'O

Nijaz Salkić

Bosna je dragi moji, odškrinuti prozor od Džennata. U proljeće ona miriše svakovrsnim cvijećem, travama od čijeg mirisa umine svaka sandžija. Voda je bosanska, bir iladž  za svakojaku bolu. 

Ljeti je Bosna okićena baščama zrelim u kojima uspijeva raznorazna miva,koja  je lijek za srce i dušu, stomak i glavu. Od jabuka i krušaka se priprema najbolji pekmez i slatko za po kriški namazat'  i u tegli gostu peškeš ponijeti, da se nađe za hrz i obraz osvjetlati.

Od oskoruša, mušmula i šljiva nije bilo ništa ljepše za svakoga dočekati i sijelu, sijeldžije poslužiti do kasnih noćnih sati. To je najbolji poklon musafiru da mu eglena potraje do jutra i sutra. 

Jeseni se Bosna bogatim ruhom okiti. Lišće žuti i i podastire šareni jorgan po šumama i proplancima bosanskim. Sve se odmara pa se i drveće se priprema na počinak. S jeseni selo oživi od brujanja motorki koje rastakaju bukovinu, grabovinu i hrastovina za gladne furune, uz  koje će  se zimi grijati Bošnjaci i Bošnjakinje.

Upamet!

DOAJENI MEĐU IMAMIMA SA MAJEVICE

Nijaz SALKIĆ

Majevica je specifična planina. Nije to planina kao Romanija ili Jahorina, Bjelašnica jal' Igman što svojom visinom, neprohodnošću i vrletima prkose putniku i odbijaju svaku pomisao za osvajanjem i penjanjem. Majevica je pak pitoma, zelena, dražesna, bajkovita uzvisina na kojoj su se načičkala sela i čaršije istočne Bosne. Svakog milleta se na njoj naselilo i umećanilo, ponajviše dobrih Bošnjana je na zelenoj Majevici. Zato se komotno može kazati da je Majevica Bošnjačka planina. Poznate su mnoge majevičke čaršije a među tim lijepim oazama prelijepih naselja, nalazi se i čaršija Čelić.

Doajen među imamima

Muhamed ef. Ibrišimović je rođeni Čelićanin. Njegovo pleme je u mahali Brdo iznad čaršije. Ljetos mi ovaj vrijedni, vremešni i zdravi imam efendija ispriča svoj rodoslov, početak karijere i kretanje u službi. Ove rede ću samo kazati da je Muhamed ef. Ibrišimović na ovom kraju poznat po jakom i lijepom mekamu. Kada zauči ezan, salavat ili ašere kur'ansko, stane voda, zaćuti ptica i utihne vjetar. Muhamed ef. i u devetoj deceniji svog života djeluje i funkcioniše bez nekih velikih problema. O svom muhabetu sa ovim poznatim imamom sa Majevice u narednim postovima, inšaAllah!