MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ŠTA JE DŽAIZ

U Bijeljini je bilo više kafana i društava, a bile su dvije kiraethane, gdje je odsjedao ešraf: profesori, učitelji, trgovci, službenici, a ponajviše bezi i age. Tu bi se često, kada bi dolazio u Bijeljinu, i Omer-hodža navraćao. U jednoj kahvi u centru grada gdje bi odsjeli prevoznici robe od Rače do Bijeljine – kočijaši, kada nije bilo pruge svratio je i Omer-hodža.'' Ovi ga dočekaju sa dobrodošlicom i prigovore mu što ne dođe češće među njih, nego ide u kiraethanu. Počaste ga kahvom, rahatlokumom i čajem, pa će ga jedan od kočijaša zapitati: ,,De ti nama kaži je li džaiz jesti pekmez u koji je upao miš?'' Malo je Omer-hodža razmišljao, a onda je odgovorio: ,,Pa, kočijašima je džaiz, oni su izloženi hladnoći, snijegu, kiši, vrućini, gladi i raznim nevoljama, oni bi i miša pojeli, akamoli pekmez.''

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

MAČAK DOŠ'O TOBE

Popeo se stari mačak na stožinu, ne jednom guvnu gdje se vrše pšenica, ječam, i tamo gdje se ponajviše miši legu. Tu se okotila mišica, a mišići trčkaraju po guvnu. Mačak prede i veli: ,,Ništa se vi ne bojte. Slobodno se vi igrajte. Ja sam doš'o tobe i ne lovim više miše jer se spremam na Ćabu. Mišica, bivši iskusna, pozove svoje mišiće i veli: ,,Ko je  moj, blizu rupe stoj, oni brkovi nisu za Ćabe.''

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ODAZOVI SE NA PRVI POZIV

Sjeli kopači u hlad da ručaju, a naiđe neki Meho. ,,Hajde bujrum, Meho,'' ponudiše ga kopači! ,,Dete vi jedite, nisam ja gladan'', reče on, jer ko', biva, nije red od prvog poziva odmah pristupiti jelu, ali nadajući se da će ga još koji put ponuditi. Kopači ogladnjeli i počeli su jesti i više ga nisu pozivali. Na kraju je došla satrica (sir i luk), neko od kopača veli: ,,Vala, Meho, mogo si i ti s nama.'' A Meho jedva i dočeka pa rekne: ,,Pa, vala, kad je satrica mogu.'' (Ko veli da je šta bilo ugrabiti!)

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ŠTO JE HODŽINO NEK JE UZ HODŽU

Pošao Nasrudin-hodža na trešnju. Ugledaju ga djeca i počnu se sašaptavati: ,,Kad hodža pođe na trešnju skinuće papuče, a mi ćemo mu papuče ukrasti!'' Kada je hodža pošao na trešnju, skine papuče i stavi ih u njedra. Kad su to djeca vidjela, upitaju: ,,Šta će ti, hodža, papuče na trešnji?'' ,,E-e-e, moja djeco, ne znam ja kud hodžu put može nanijeti, što je hodžino nek je uz hodžu!''

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

NE SKRIVAJ SVOJE IME

Jednom prilikom Harun Er-Rešid bio u lovu sa svojim društvom i dadne se u potjeru za gazelom koja mu izmakne. Vraćajući se naiđe na kuću nekog zemljoradnika i potraži od sahibije jednu čašu vode, a reče mu da je iz pratnje halife Harun Er-Rešidove. Domaćin mu kaza da nema vode, ali da ima nebiza (šira od grožđa koja u sebi ima neki postotak alkohola). Halifa pristane i kad je popio čašu nebiza, zatraži i drugu, govoreći da je on ministar Džafer, halifin. Donese mu ovaj čovjek i drugu čašu i kada je i nu popio, zatraži i treću čašu, ističući da je on lično halifa, a seljak priđe halifi i udari mu šamar, govoreći: ,,Ma šta si zaredo', da si još jednu popio reko bi da si Pejgamber!'' (Mislio je da ga je ,,nebiz'' zanio).

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

            JOVO ZNA, A MUJO NE ZNA 

   Poslao babo sina gazda Jovi, trgovcu, da mu pošalje jedan tespih i da mu kaže kad je ramazan. Gazda Jovo poruči njegovom babi: ,,Selam ćeš ti babi i kaži ti njemu da je sutra Bajram, i ne treba mu tespih!''

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

  PROBLEMI SA IMENOM

 Našao se neki Kinez u Bosni i jednu noć naiđe na neku bošnjačku kuću, čija je tradicija primati musafire, te pokuca na vrata. Domaćin upita ko je i šta želi. Kinez je odgovorio da traži konak a da je on Čan Či Ču. Bošnjak je odgovorio: ,,Bogami nema mjesta za toliko ljudi!''

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

VEDRINA

Nijaz SALKIĆ

Tajna da se sačuva zdravlje, da se produži ljudski život ili da se doživi duboka starost nalazi se u mudro izabranim pravilima života i zdravlja, a ne u apotekama!  Tissot

Čovjek je vjerovatno jedino biće u svemiru koje se smije. Šala i humor proizvodi smijeh koji je koristan za zdravlje. Sušta suprotnost smijehu je plač koji je vjesnik tuge, bola, očaja i nezadovoljstva. Iako su smijeh i plač suprotne emocije, one imaju mnogo zajedničkih osobina. Smijeh i plač oslobađaju zapretane emocije, smiruju, opuštaju i pomažu čovjeku da prevlada iskušenja, izazove i nezadovoljstvo. U zdravom (o)smijehu čovjek se razvedri a kada se isplače on se umiri, osjeti olakšanje, sakupi snagu za nove zadatke koji ga čekaju. Niti je grehota zdravo se nasmijati, niti je sramota u nevolji zaplakati i suzu pustiti.

Evo jedne šale za za malo zdravog (o)smijeha

Pogrešna email adresa!

Jedan bračni par odlučio je ove zime da provede nedjelju dana u južnim krajevima. Iz poslovnih razloga muž je otputovao jedan dan prije svoje žene. Kada je stigao, ušao je u hotelsku sobu, izvadio svoj laptop i odmah poslao mail svojoj ženi. Međutim,  žureći u e-mail adresi izostavio je jedno slovo tako da je mail stigao (h)udovici koja je upravo pokopala svoga muža. Ta ista upravo je pregledala svoju poštu, kako bi eventualno pročitala saučešće svojih prijatelja i poznanika... Kada je njen sin ušao u sobu vidio je svoju majku kako onesviješćena leži na podu. Pogled mu je pao na monitor gde je pisalo:

Za: Moju preostalu ženu

Od: Njenog prerano otputovalog muža

Predmet: Stigao sam

Najdraža, upravo sam stigao. Već sam se snašao i vidim da je sve spremno za tvoj sutrašnji dolazak!  Želim ti lijep put i očekujem te. 

S ljubavlju tvoj muž!

P.S. Pakleno je vruće ovdje dole!!!

Upamet!

JE LI VAM DO SMIJEHA?

Nijaz SALKIĆ

Crno bijela svakodnevnica. Ljudi poput robota ustaju, ako imaju šta jesti, jedu, ko duhani, zapali cigaretu pored prozora ili pred kućom gledajući zamišljeno u neku tačku. Radni ljudi pobožno odlaze u svoje radionice, kancelarije, radna mjesta, ako su sretnici da imaju posao. Domaćice svakog jutra rutinirano gule krompir, zakuhavaju tijesto i kruže oko šporeta. Malo se komunicira, smije i šali. Sve je postalo skupo od pozdrava, osmijeha, lijepog sijela, derneka i teferiča. Evo nekoliko lijepih misli da razvedrimo umorna lica i ispeglamo bore oko usana i obrva.

Najbolje je biti bogat i zdrav, jer…ako si siromašan, džaba ti što si bolestan.

Danas je najlakše biti pošten, jer je konkurencija skoro nikakva.

Da mi je tvoja pamet, da se bar malo odmorim.

Iskrenost je veoma skup poklon, zato ga nemojte očekivati od jeftinih ljudi!

Gledajući sa visine svi su ljudi isti.

Ne moram ustajati rano, ionako znam šta me čeka.

Najviše je dužan onaj ko je najviše obećavao drugima.

Upamet!

JE LI VAM DO SMIJEHA?

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

Ko rano rani dvije sreće grabi

 

Živio jedan čovjek na selu, a imao sina koji je bio velika spavalica. On bi svaki dan spavao skoro do podne. Otac mu je često govorio da ustaje ranije i da mu pomogne u izvršavanju nekih seoskih poslova. Uz to mu je uvijek govorio poslovicu: "Ko rano rani dvije sreće grabi".

Preko glave prijeđe to prigovaranje sinu, pa jedno jutro riješi da ranije ustane.

Probudi se oko četiri sahata izjutra, uzme kosu i krene na njivu da pokosi travu.

Idući tako, uz put, nađe novčanik pun para. Vrlo ga to obradova i htjede se odmah vratiti kući da ispriča ocu novost, ali ipak odluči da prvo završi posao na njivi.

Kad se poslije podne vrati kući i ispriča ocu da je našao novčanik pun para, otac mu kaza:

-Vidiš sine govorio sam ja tebi, ko rano rani dvije sreće grabi.

-Znam babo, ali onaj koji je izgubio novčanik, bolje je poranio od mene.