Priredio: Nijaz SALKIĆ
Čuvarkuća (Sempervivum tectorum L.) je jedna od najstarijih ljekobitih biljaka . To je trajna biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju šiljastim vrhom i pravi prizemni buket širok do 8 cm. Slična je aloji, jer se i kod jedne i kod druge biljke upotrebljava svježe iscijeđen sok i koristi protiv mnogih bolesti. Ljeti iz buketa izraste do 40 cm visoka cvjetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listićima, koja na vrhu završava većim brojem ružičastih, zvjezdastih cvjetova složenih u razgranati cvat. Poslije donošenja ploda stabljika propada. Biljka se razmnožava vegetativno, preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju novi buketi. Latinskim imenom, koji u prijevodu znači “uvijek živeća”, svjedoči o svojoj neuništivosti u najrazličitijim uslovima života, a o omiljenosti u narodu govori velik broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečiji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres itd.
Porijeklom je iz Meksika, ali se na ovim prostorima uzgaja već od 9. stoljeća. Iz tog vremena potječu odredbe o seljačkim gospodarstvima(“Capitulare de villis”), kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili uzgoj 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća. Prema tadašnjim shvaćanjima, ona je kuću na čijem je krovu rasla štitila od oluje i udara groma, a koristila se i za liječenje.
Čuvarkuća i danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini. Čuvarkućini listovi su zeljasti, sočni, debeli sa bodljikavim završecima boje kestena. Listovi se beru cijele godine, a kao lijek se koriste uvijek svježi. Čuvarkuča nije zahtjevna biljka, bilo da je posadimo u saksiju ili na krovu kućeona raste. Ne voli puno vlage, a voli svjetlost I toplo mjesto. Od ljekovitih sastojaka ona sadrži biljne sluzi, ulja, smole, mravlju i jabučnu kiselinu, a tu su i druge, do sada neistraženi ljekoviti sastojci. Iscijeđen sok pomaže pri liječenju raznih upala sluzokože, jača otpornost organizma, liječi kod česte glavobolje, liječi astmu i povećava krvni pritisak. Kod kožnih oboljenja se koristi na način da se jednostavno list presiječe i stavi na bolno mjesto. Listovi sadrže sluzav sok koji ima umirujući učinak i rashalađujuće dejstvo.
Recepti iz narodne medicine
Svježe iscijeđen sok ili zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog kod uboda insekata (osa, pčela, komaraca), opeklina, raspucane i oštećene kože, herpes zostera (pojasastog osipa), hemeroida. Sok uklanja tegobe ako se stavlja na mjesta grčeva na nogama ili na bolna mjesta nastala zbog uloga (gihta). Kod oslabljenog sluha, izazvanog skručenim žutim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer ga otapa. Kurje oči, bradavice i sunčane pjege također se suzbijanu svježim sokom. Suvremena istraživanja usmjerena su na polisaharide iz soka čuvarkuće, jer im se pripisuje djelovanje na imunološki sustav i pomoć kod kanceroznih bolesti.
Bjeloruski stručnjaci preporučuju svježi sok s medom kod srčanih mahana, a proizvode se i homeopatski preparati čuvarkuće koji se koriste kod gnojne upale zubnog mesa i upale grla.
Čaj od svježih listova vanjski se primjenjuje za obloge kao i sok, a iznutra se pije kod hemoroida, glista, prejake menstruacije, kamenaca u mjehuru. Osvježava organizam, ima diuretički učinak i djeluje protiv upala.
Literatura: “Gospodarski list, www.zdravlje-bilje
Ni komentarjev:
Objavite komentar