Nijaz SALKIĆ
Bosno moja poharana! Pjevao je vaktile umjetnik svjetske klase, Safet Isović. Bosno moja sevdisana, pjevali su bardovi svjetske klase Zaim Imamović i Himzo Polovina. Zašto je tugovanka ušla i u našu sevdalinku? Zato, jerbo, harali su i harcali našu domaju, svi pomalo. Napadali su Bosnu svi redom i odreda. Rastakali i rasturali su je podjedanako oni sa istoka, isto kao i oni sa zapada. Udarali su na našu tisućljetnu uspavanu ljepoticu najviše oni što u njoj življaše. Kleli su se u Bosnu a čerečili je svako malo vremena i prodavali budzašto svojima preko Drine, Tare i svojima preko Save, Une i od mora. I pored dušmana Bosna je posrtala ali ipak opstala u svojoj vjeri, u svojoj mjeri, u svojim granicama, u tisućljetnoj kulturi i adetima.
Velim vam, svi su 'demokratisali' i dandanas demokratišu i pametuju u Bosni. Meš'čini ipak da će ova demokratija doći glave našoj domaji Bosni. U ovoj promahi i vjetrometini što puše Bosnom demokratija će nam pomesti našu kulturu, običaje, nošnju, arhitekturu i veselje do života. Eh grdna rano, koliko je samo dimija, katova (haljina) fesova, tramboloza, pošeta, šerbaba, mahramica, kerica, mangala, terđaha, mašica i sinija bilo prije samo 30 godina. A gdje je to sada?
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar