OTIŠLA JE NAŠA AZRA

Nijaz SALKIĆ

JA EJJETUHEN-NEFSUL-MUTMEINNEH. IRDŽI"I ILA RABBIKI RADIJETEN MERDIJJEH. FED HULI FI IBADI VED HULI DŽENNETI  " A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj! " Istinu je rekao Uzvišeni Bog). ( El-Fedžr, 27,28,29,30)

Sjećam se Azre Ibralić, male djevojčice kada se je prvi put pojavila na vjeronauci. Pitao sam je čija je, odgovarala bi tiho, kao za sebe da je Ahmetova. Bila je u početku jako stidljiva u svojim odgovorima na postavljena pitanja iz vjeronauke.

 Vremenom je toliko zavoljela vjeronauku da je i drugoj djeci bila uzor i primjer za ugled. Postepeno je naučila klanjati a potom se upisala na sufaru koju je u roku završila. Kao srednjoškolka je učila u Kur'anu i pripremala se za svoju prvu hatmu. Bio je juni 1998. godine. Azra je bila jedna od 18 svršenika drugih po redu hatmi u Velenju. Ponos se ogledao na njenom čistom djevojačkom licu. Lepršala je svojom mahramom kao kakvom zastavom pokazujući ponos pred roditeljima, sestrama i cijelim džematom, što je ostvarila još jednu pobjedu u svom mladom životu.

Poslije hatmi Azra je krenula za svojom sudbinom. Ponekad bih je vidio u gradu a svake godine na ponekoj teraviji u džamiji. Sve svoje učenike koje sam odgajao i učio, pri našem susretu pored ostalog bih upitao da li se zahvaljuju Uzvišenom Rabbu, da li klanjaju?!  Azra je uvijek davala potvrdan odgovor. Redovna je bila u džamiji svake godine u noći lejletul Kadra. Ostajala je dugo u ibadetu, namazu, učenju Kur'ana i nafilama. Dolazila bi obučena u odjeći u kojoj je činila svoju prvu hatmu.

Prije dvije godine sam čuo da se Azra udala. Vidjeh je prilikom plaćanja vitara. Je si li našla svog princa, jesam i pohvali se da je sretna. Hvala Allahu, drago mi je za vas oboje. Govorila je da će sa mužem uskoro doći da dogovore šerijatsko vjenčanje kod mene. Muž je poslije  dolazio i naručio termin. Izmijenismo telefonske brojeve. Prođe nekoliko mjeseci. Niti su dolazili niti telefonom zvali . Saznadoh da je Azra oboljela. Nisam vjerovao u 'svijeske' priče. Pokaza se da je istina. Našu Azru je napala opaka bolest.  Bilo mi je iskreno žao Azre. Kažu da je u bolesti bila veliki borac i vjernica. Azra nam je preselila prošle hefte.

Danas smo je ispratili na njen dugi put u vječnost. Bilo je puno džematlija koji su joj klanjanjem dženaze i dovama poželjeli hairli put prema Džennetu, inšaAllah i u vječnost. Molimo Uzvišenog da našu Azricu sačuva kaburskog azaba, da joj učvrsti korake preko sirat ćuprije i osnaži je pri polaganju računa na danu Suda.

Mnogi kazuju da je preseljenje sa ovog svijeta ustvari obična smrt. Šta je to smrt? Smrt za vjernika nije kraj, ona je početak jednog drugog života. Ona je istina od koje se ne može pobjeći. Ona savlada svakoga, bogate, siromašne, vladare, silnike, učene, neznane, jednom riječju, svakoga. To je najveća pravda na dunjaluku, kako kažu obični ljudi. Smrt je promjena stanja, rastanak duše od tijela, dakle, smrt nije kraj života.

Pričao je Ebu-'Umame da je Allahov Poslanik s.a.v.s nekom čovjeku rekao: " Reci: 'Gospodaru moj, molim Te da moja duša s Tobom bude smirena, da vjeruje u susret s Tobom, da bude zadovoljna s Tvojim određenjem i zadovoljna s Tvojom nagradom!' "

 Završimo ovo kazivanje o preseljenju hadisom gdje kaže Muhammed, a.s.: “Došao mi je Džibril Emin i rekao: “Muhammede, živi kako hoćeš, ipak ćes umrijeti. Voli koga hoćeš, ostavićeš ga. Radi šta hoćeš, prema djelima ćeš biti nagrađen. Znaj da je čast vjernika noćno klanjanje, a ugled je njegova neovisnost od ljudi.” (Prenosi Bejheki od Džabira)

Molim Allaha Uzvišenog da budemo jedne od onih duša koje su smirene, od onih koje su zadovoljne…Amin!