27. 4. 11

KAD SMO IŠLI U MEJTEF



Nijaz SALKIĆ

Nije bilo davno, išlo se u mejtef svojevoljno ili po želji naših divnih roditelja. Sjećam se starih džamija, debelih zidova i ljetne hladovine i miline boravka u njenom hladu. Zima je bila očarljivo lijepa. Bijeli snjegovi, proprćene staze u dubokom snijegu do džamije i obaveza nošenja jednog ili dva drveta za ogrjev. U mejtefu stari dobri i većinom strogi efendija. Sjedio bi on pored furune bubnjarice, držeći  teku u kojoj bi upisivao ko je došao a ko je falio. Dugi štap, bolje reći židak prut u njegovoj desnici ruci bi bila njegov autiritet i sredstvo u održavanju discipline. Mi djeca ozbiljni ili azginasti, nemirni i puni života nekad smo slušali a ponekad 'pucali' od smijeha. Bilo je dana kada bi prut proradio i nečija leđa išarao. Sve u svemu, bilo je to lijepo i nezaboravno vrijeme mejtefa, hodža i lijepih džamija u usnulim mahalama i džematima bosanskim. Nije bilo slatkiša, modernih mejtefa, džamija iz 1001 noći ali ipak smo srcem voljeli taj ambijent.  Možda i zbog naše zagriženosti da učimo i volimo svoju tradiciju gdje smo  pored drugog učili i naučili imanske šarte. Da se danas malo podsjetimo šta smo učili, upamtili i prenijeli svojoj djeci.

Imanski šarti

 U imanskom vjerovanju sadržano je šest temeljnih istina vjere. Ko vjeruje šest imanskih šarta, srcem i jezikom ih izgovara u potpunosti, bez ikakve sumnje, on je vjernik (musliman).

1. Amentu billahi
Ja vjerujem Allaha Uzvišenog
2. ve melaiketihi
i meleke Njegove
3. ve kutubihi
i objavljene kitabe (knjige)
4. ve rusulihi
i poslanike Njegove
5. vel jevmil ahiri
i Dan suđenja
6. ve bil kaderi hajrihi
ve šerihi minellaahi teala
i vjerujem da sve što se događa
 i zbiva, biva voljom Svemogućeg

Ni komentarjev:

Objavite komentar