1. 2. 12

VEČE BOSANSKE KULTURE U TRŽIČU

Nijaz SALKIĆ

LIJEPO JE BILO SLUŠATI BOSANSKU RIJEČ

U utorak u 19 sati u tržičkom hramu kulture i knjige, u knjižnici dr. Toneta Pretnarja, održana je literarna večer i druženja Slovenaca, Bošnjaka, Albanaca i Sandžaklija. Prepun knjižnički prostor za kulturna događanja je pokazao da je interes za bosanske običaje, kulturu i pisanu riječ velika.


 Na samom početku su maestro na harmonici Zilhad Džananović iz Jesenica i solistica iz Komende Jasmina naznačili da će ovo veče biti bosansko. Virtuoz na harmonici je pokrenuo emocije, a sevdalinka u glasu pjesmovite Jasmine podsjetila je posjetioce da je sevda(h)linka odista najveći bosanski brend. Svečanost je otvorila direktorica tržičke knjižnice Marinka Kenk-Tomazin koja je odista srdačno pozdravila prisutne goste i zvaničnike na čelu sa županom općine Tržič, mag. Borutom Sajovicem.


Program je otvorila i simpatično i majstorski uvezivala cijelu večer, gospođica Tanja Tomazin. Ona je predstavila gosta Nijaza Salkića i ukratko progovorila o njegove tri objavljene knjige i to o svakoj pojedinačno govorila i priupitivala. Vratila se i autoru koji je inače po profesiji vjerski radnik-imam i upitala ga kako teče dan jednog imama te kakva je njegova zadaća. Autor je ukratko napravio presjek svog rada na području tržičke općine. Zahvalio se svima, od državnih službenika do Crvenog Križa i pojedinaca koji su pomogli izbjeglim Bošnjacima u vrijeme njihovih progona 1992. godine, koji su ovdje u ovoj općini našli smještaj i pomoć. Posebno je naglasio ljudsku dobrotu i toplinu ovdašnjeg župnika koji je tri godine (1992.,1993.,1994.) iznajmio crkvene prostore muslimanima za obavljanje vjerskih obreda i vjeronauke.
 
Autor je pojasnio da je njegova druga knjiga putopisa nastala tako što je autor obilazio Bosnu i dokumentarno zapisivao šta su nekada bila naša sela i čaršije a šta je od toga danas ostalo. Pročitan je tekst „Ne zastidi se“ iz autorove knjige „Mirisi iz nanine sehare“, koji je izmamio na obraz i pokoju suzu prisutnih. Tekst je čitala Samra Salkić.
 

 
O sevdalinki i šta ona znači Bosancu i Hercegovcu čitala je voditeljica Tanja Tomazin. Ponovo su posjetioci bili u prilici da čuju sevdalinku uživo. Voditeljica je upitala autora o starim običajima kojima je obilovala tisućljetna država Bosna i Hercegovina. Šta se od toga do danas očuvalo? Autor je naglasio da su običaji nestajali sa čestim udarima na Bosnu i Hercegovinu kao državu i njenim razaranjem i uništavanjem arhitekture, te su nasilnim premještanjem njenog stanovništva, nestajali i običaji.
 

Danas je vrlo malo ostalo od običaja i tradicije starog adeta u Bošnjaka. Autor je pročitao svoj tekst „Šta je šta u Bošnjaka- avlija“. Potom se nadovezao o odgoju naše omladine i prenošenja na njih amaneta očuvanje običaja, jezika i kulture. Očuvanje svojih korijena će pomoći da se naša omladina sada i ovdje zaštiti od zla današnjice: alkohola, droge i kriminala. Za našu omladinu je jako važno da očuvaju kulturu svojih djedova a da se u isto vrijeme prihvate knjige, nauke i obrazovanja. Samo na taj način će kao jedinka koja pripada bosanskom narodu očuvati i svoju državu i djedovinu. Bilo je govora i o bosansskoj kahvi. Zanimljivo je bilo pitanje jednog starog Slovenca koga je zanimalo da li se kahva kuha ili peče. Naravno, da je odgovor uslijedio, da se prava bosanska kahva ne kuha već peče.
 

Na kraju je pročitan tekst „Volim te Bosno“, iz zadnje autorove knjige „U amanet za selamet“. Za kraj, sevdalinkom je zaključeno ovo literarno i bošnjačko veče. Direktorica knjižnice se zahvalila autoru na predivnom predstavljanju Bosne i Hercegovine i bošnjačke kulture kroz njegovu literaturu. Zahvalila se i svima koji su došli (preko 80 prisutnih) i poželjela da bude više ovakvih susreta.
 
 

Nakon toga prisutni su se preselili u susjednu prostoriju gdje su probali bogastvo, raznolikost i ukus jela iz bogate sehare bosanske kulinarike. Uz specijalitete koje su pripremile naše vrijedne tržičke hanume i nevjeste, ljudi su se družili i pričali o Bosni, podsjećali se na onu koje više nema i sadašnju koja živi. Svi su u glas kazali da je ovo bilo predivno veče i da ovoga treba biti više i da se ovakve večeri dešavaju češće.
 
Upamet!

Ni komentarjev:

Objavite komentar