Nijaz SALKIĆ
Kao da je juče bilo. Na blagim obroncima zelene planine Majevice načičkale se kuće, sve jedna do druge. Bolje je kazati da su u Vražićima kuće naslonjene jedan na drugu, ne zbog manjka avlija njiva, proplanaka i livada, većem zato što su ljudi Vražićani namli i dobri ljudi. Vražićani su društveni insani. Ne vole oni da se šire i odvajaju jedni od drugih ni sa kućama niti sa njivama. Vražićani vole da svoje kuće prave i postavljaju jednu na drugu tako da stijesne avlije i suže sokake, da sa kućom izađu skoro na puteve i putiće. Vražićani su namlije. Kad se u nas neko ženi i udaje, on pozove 32 jengije, 56 svatova i 15 dočeklija. Da pojasnim! Ovo što sada kazujem je iz vakta u kojem se vrijeme vuklo i lijeno prolazilo tijesnim šefteli vražićkim sokacima. Tada su Vražićani živjeli poput svojih kuća, naslonjeni jedni na druge, radujući se zajedno u dobru, a tugujući i saučestvujući u nevolji i u zlu.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar