HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA I ABBASIJA DIO 12.

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

Uvod

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno zanimanje pokazujem za islamsku povijest od ranog početka, pa kroz srednji vijek i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.

ABDULLAH EL-ME'MUN

198 – 218 (813-833)

        Harun odredi, da ga na prijestolju redom nasljeđuju njegova tri sina: El-Emin, El-Memun i El-Mutemin. El-Emin bijaše namjesnik zapadnog, a El-Memun istočnog dijela islamske države. Ovaj način koji su i prije njega bile uobičajile činiti neke halife, ostavljajući po više prijestolonasljednika, i u ovom slučaju dovede do zlih posljedica, jer izbi rat među braćom oko hilafeta.

        Kad njegov najstariji sin Muhamed El-Emin 193 – 198 (808 – 813) kao prvi prijestolonasljednik posta halifom, bijaše El-Me'mun namjesnik istočnih provincija sa sjedištem u Mervu, glavnom gradu Horasana. Eminov glavni vezir El-Fadl ibnur Rebi' koji je Harunu omrazio bio Bermekije i zauzeo njihovo mjesto, znajući da ga sadanji prijestolonasljednik El-Memun ne trpi, poče nagovarati halifu El-Emina, da svoga sina Musa'a proglasi prijestolonasljednikom. Kada El-Emin ovo učini, El-Me'mun otkaže poslušnost halifi, tvrdeći da je prekršio zakletvu koju je dao Harunu, i tako planu rat među braćom. 

      El-Me'mun bijaše po majci Perzijanac, a odgojen u kući Bermekija i još od mladosti svoje naginjaše Alijevićima. Šiije, koje su bile najjače u istočnom dijelu islamske države, odmah pristanu uz El-Me'muna, nadajući se da će njihov uticaj u državnoj upravi opet doći do izražaja kao za vremena Bermekija. Poslije ogorčenih borbi kod Rejja i Hemezana, u kojima El-Me'munov vojskovođa Tahir ibnul-Husejn strahovito porazi El-Eminovu vojsku, priznaju namjesnici Basre, Kufe, Hidžaza i Jemena El-Me'muna halifom, smatrajući da je on u pravu, jer je El-Emin prekršio zadatu zakletvu. El-Memunova vojska dopre do Bagdada i poslije dugog opsjedanja, za kojega strada ova znamenita prijestolnica, El-Emin bi prisiljen da se preda. Kad se predade vojnici ga ubiju i godine 198 (813) uđe pobjedonosno El-Me'munova vojska u Bagdadi tu svijet prizna El-Me'muna halifom.

         Pogibijom El-Eminovom bi priznat u čitavoj državi El-Me'mun halifom i završene ogorčene borbe u kojima padoše kao žrtve mnogi životi. Početak hilafeta El-Me'munova bijaše težak, jer buknuše ustancu u raznim provincijama islamske države, i da ne bijaše njegovih vrsnih vojskovođa, još bi se tada država pocijepala.

Unutrašnji nemiri. Uticaj El-Me'munovog velikog vezira El-Fadla ibnu Sehla bijaše vrlo velik, jer je El-Memun njemu bio zahvalan što je postao halifom. Kada se raširi u Iraku vijest, da je El-Me'mun zatočen u dvoru, a naročito kada El-Fadl ibnu Sehl isposluje od El-Me'munu nalog, da se dvojica njegovih najzaslužnijih vojskovođa Tahir ibnul-Husejn i Herseme ibnu Ajun udalje iz Iraka, svijet se ogorči. Kada diže ustanak Muhamed ibnu Ibrahim, zvani Ibnu Tabataba, pođe svijet listom za njim. U nekoliko okršaja halifina vojska bi razbijena i El-Memun bijaše prisiljen da opet pozove Hersemu, koji poslije teških borbi pobijedi buntovnike. El-Fadl ibnu Sehl prestavi halifi El-Me'munu Hersemu ibnu Ajuna kao čovjeka koji će naskoro sam ustati protiv njega i El-Me'mun ga poslije povratka iz boja uhapsi, a kasnije ga El-Fadlovi ljudi i ubiju. Zbog ove pogibije Hersemetove nastadoše pobune u vojsci u Bagdadu radi čega zavlada anarhija, u kojoj se pojaviše razne bande napadajući na slobodu i imetak mirnih građana. Da bi se svijet riješio ovoga zla, ustanove dobrovoljačku vojsku, koja ove pljačkaše rastjera i zavede red.

Babek Hurremi. Perzija bijaše i prije pojeve islama, a i poslije, puna raznih kultova, jer je narod primao sve ono , što bi mu varalice kazivale. Za vrijeme hilafeta El-Me'munova pojavi se Babek Huremi čije geslo bijaše uživanje u svakom pogledu, ne obazirući se ni na kakve zakone. Ovo njegovo naučavanje raširi se silnom brzinom u pokrajinama Hemezan, Isfahan, i Masebzan i svi napori El-Me'munovi, da rastjera ove bezbožnike, bijahu uzaludni. Tek za hilafeta Me'munova nasljednika El-Mu'tesima uspije njegov znameniti vojskovođa Hajdar Efšin, da rastjera Babekove pristaše, a njega živa uhvatii u prijestolnici javno pogubi 223 (838). Babek je za vrijeme svog pogubnog djelovanja smaknuo oko 25.000 ljudi.

          Upravo kad su plamtjeli ustanci u raznim krajevima države, El-Me'mun izda dekret, kojim određuje za prijestolonasljednika Ali Rida'a, vođu šiija, (imamija) naređujući da vojska i činovnici imaju skinuti crne uniforme, znak Abasovića, a obući zelene kao znak Alijevića. Odgojen od Perzijanaca El-Me'mun bijaše pristaša šiija i smatraše da je poslije Muhammeda a.s. imao pravo na hilafet Alija, a poslije njega potomci  mu , te sada pod uticajem ostalih šiija proglasi Ali Ridaa prijestolonasljednikom. Ova njegova odredba, kojom se prenosi hilafet sa Abasovića na Alijeviće, urodi negodovanjem kod svih članova Abasovića dinastije, i oni odmah otkažu poslušnost El-Me'munu, proglasivši halifom Ibrahima ibnu Mehdiju, strica El-Me'munova. Za vrijeme svih ovih nemira El-Me'munova rezidencija je bila u Mervu i njegov vezir El-Fadl ibnu Sehl krio je od njega neke vijesti, te El-Me'mun nije znao pravo stanje u državi. Kada sada diže ustanka njegov stric, novi prijestolonasljednik Ali Rida izvijesti El-Me'muna o pravom stanju stvari, zamolivši ga da odmah krene u Bagdad. Čim se El-Me'mun uvjeri u istinitost ovih riječi krenu prema Bagdadu i u putu da pogubiti svoga vezira El-Fadla ibnu Sehla, koji je bio uzrok ovolikim nemirima. U to vrijeme umre prijestolonasljednik Ali Rida i svijet opet prizna El-Me'muna halifom, jer bijahu uklonjena oba uzroka, radi kojih su bili ustali protiv njega. El-Me'mun ode u Bagdad bez otpora 204 (819), pošto njegov stric Ibrahim pobježe.

          Dolaskom El-Me'muna u Bagdad poče njegova prava vladavina i tom prilikom pokaza on svoje vanredne sposobnosti, koje nije imao ni jedan halifa dinastije Abasovića. Bagdad opet dođe na stepen, na kojem je bio za vrijeme njegova oca halife Haruna i postade centrom nauke, jer je i sami halifa El-Me'mun bio veoma obrazovan i svakom prilikom pomagao širenje znanosti i prosvjete. Za El-Me'munove vladavine čitav islamski narod, po ugledu na svog halifu, poče se zanimati kulturnim i prosvjetnim pitanjima, te u to doba muslimani prevedoše najznamenitija djela starih kulturnih naroda.

          Čitava El-Me'munova vladavina bijaše ispunjena radom na kulturnom i prosvjetnom uzdizanju islamskog naroda i tek pod konac svog hilafeta 215 (830) krene El-Me'mun sa vojskom put Male Azije protiv Vizantinaca, i pošto osvoji neke pokrajine, povrati se u Damask. Poslije je opet osvojio neke gradove, ali kada treći put pređe vizantijsku granicu umre u Budendumu i bi pokopan u gradu Taresusu.

U slijedećem nastavku, inšaAllah: Slabljenje države Abasovića