Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.vs., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio. Allah, s.v.t.a., u suri El - Hadid /Željezo u 7. ajetu kaže: فَالَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَأَنْفَقُوا لَهُمْ أَجْرٌ كَبِير ٌ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika.
a zatim, danas je petak, 04. decembar 2009., ili 17. zul hidž-dže, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Svakog petka hatibi se penju na mimberu i provode emanet Poslanika s.a.v.s. u pogledu tumačenja Allahove riječi. Posve je jasno da nije lahko odabrati pravu temu i pogoditi njome u srce slušalaca i džemata, koji se brižno okuplja svakog petka i pažljivo prati izlaganje svog hatiba. Zato hatib ima cijelu heftu priprema, osluškivanja džemata, praćenje okoline, traženje i iščitavanje vjerske i ostale literature, i ima zadatak da do slijedećeg petka izabere pravu temu. To sve znači da hutba mora biti djelotvorna, svrsishodna, slušljiva, dobrodočekana, lijepo primljena i da se o hutbi njegovoj u džematu priča i pripovijeda cijelu heftu.
Pošto se u zadnje vrijeme mnogo govori i piše o raznim virozama, prehladama, gripi i umiranju, potrebno je kazati i o tome neku. O dunjalučkoj prolaznosti, bolestima, liječenju i umiranju od pamtivijeka i u svim generacijama je bilo govora, a ovo zadnje je prenapuhano i toliko iskomercijalizirano da čovjek posumnja i o kriminalizaciji priče o gripi i o vakcinama. Helem, vjernici znamo da svako ko dođe na ovaj svijet mora jednoga dana i odseliti. Naša čista vjera nas uči da čuvamo svoje zdravlje, čisteći se, preventivno se kontrolišući kod ljekara i obavljajući sve ono što nam je Uzvišeni naredio a čuvajući se svih Njegovih zabrana. Zato vjernik-musliman se nikoga sem Allaha ne boji. Vjernik zna da sve što ima da je to vlasništvo Allaha s.v.t.a., a da je to čovjek dobio u kesim, na privremeno korišćenje. Zašto ovo ponavljam. Zato što nas ima puno koji smo previše zagrlili imetak i strahujemo nad njim, kao da ćemo s imetkom vječno živjeti i da ćemo sa sobom u mezar ponijeti.
Uzvišeni je naredio da se vjeruje u Njega i u Njegova Poslanika, s.a.v.s., i to na najpotpuniji način, stalno i ustrajno treba biti na tome. On podstiče na dijeljenje iz onoga što vam je dao na raspolaganje i On je sa vama na pravom putu. Jer kao da kaže Uzvišeni: "Sve je bilo u Mojim rukama prije nego sam vam dao", pa je onda Uzvišeni uputio i ukazao na način kako da se upotrebljava i upravlja imetkom u pokornosti Njemu. Pa, ako tako ne učine, očekuje ih polaganje računa i kazna za ono što su napustili od svojih obaveza.
A riječi Uzvišenog: "Iz onoga što vam je dao da naslijedite." Ovim se ukazuje na to da će i vas neko naslijediti (smijeniti), pa će, možda, taj zamjenik biti pokoran Allahu, dž.š. i biti sretniji od tebe s onim što bi mu Allah, dž.š., dao. Ili da iskaže nepokornost Allahu, a ti mu budeš od pomoći u griješenju i neprijateljstvu. Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Šihira, koji kaže: (348) "Došao sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je govorio: 'Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete.' Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak!' 'Zar ti imaš išta od svog imetka, osim onoga što si pojeo i što je nestalo, ili što si obukao, pa pohabao ili što si dijelio, pa prestao.'" Prenosi ga i Muslim od Šu'beta uz dodatak: (349) "...a sve drugo osim toga: ti ćeš otići ostavljajući to drugim ljudima."
A riječi Uvišenog: فَالَّذِينَ آمَنُوا مِنْكُمْ وَأَنْفَقُوا لَهُمْ أَجْرٌ كَبِيرٌ "One od vas koji budu vjerovali i udjeljavali čeka nagrada velika." Ovim se vrši podsticaj u vjeri da se udjeljuje pokorno. Zatim Uzvišeni kaže:
وَمَا لَكُمْ لَا تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ ۙ وَالرَّسُولُ يَدْعُوكُمْ لِتُؤْمِنُوا بِرَبِّكُمْ وَقَدْ أَخَذَ مِيثَاقَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ "Šta vam je, pa ne vjerujete u Alaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga." Da, šta je to što vas sprečava da vjerujete, a među vama je Poslanik, koji vas tome poziva i to vam objašnjava uz jasne dokaze istinitosti onoga s čime je došao. U Buharijinom Sahihu kaže se: (350) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom upitao svoje ashabe: "Koji vas vjernici najviše zadivljuju u imanu?" Oni odgovoriše: "Meleki." On reče: "Pa, kako da ne vjeruju kad su kod svoga Gospodara?" Onda rekoše: "Vjerovjesnici", a Poslanik reče: "Pa kako da ne vjeruju kad im se dostavlja Objava?" Onda rekoše: "Pa, mi." Poslanik reče: "Šta vam je, kako da ne vjerujete, a ja sam među vama? Ali, divim se vjernicima na njihovom imanu u narodu koji će doći poslije vas i naći će stranice (zapisano) i vjerovat će u ono što je u njima."
A riječi Uzvišenog: وَقَدْ أَخَذَ مِيثَاقَكُمْ "A on je od vas već zavjet uzeo." Ovim je data prisega Poslaniku, s.a.v.s.
A riječi Uzvišenog: هُوَ الَّذِي يُنَزِّلُ عَلَىٰ عَبْدِهِ آيَاتٍ بَيِّنَاتٍ "On robu Svome objavljuje jasne ajete", tj. jasne dokaze i jasne i čvrste argumente.
لِيُخْرِجَكُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ "Da bi vas iz tmina na svjetlo izveo", tj. iz mraka, neznanja i nevjerovanja na svjetlo znanja i imana.
وَإِنَّ اللَّهَ بِكُمْ لَرَءُوفٌ رَحِيمٌ "A Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv", tj. objavljujući knjige i šaljući poslanike. Onda vas je podstakao da dijelite, pa kaže Uzvišeni Allah:
وَمَا لَكُمْ أَلَّا تُنْفِقُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلِلَّهِ مِيرَاثُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ "I šta vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje?" Tj. što se bojite siromaštva, jer Onaj čije je bogatstvo nebesa i Zemlje nadomjestit će vam ono što ste udijelili. A kaže Uzvišeni:
لَا يَسْتَوِي مِنْكُمْ مَنْ أَنْفَقَ مِنْ قَبْلِ الْفَتْحِ وَقَاتَلَ "Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili", tj. prije (fetha) oslobođenja Meke bilo je teško stanje i tada je bilo vrlo malo iskrenih vjernika. Nakon fetha sve se više objelodanjivala vjera islam, a ljudi su počeli ulaziti u Allahovu vjeru u skupinama. Zato i kaže Uzvišeni:
أُولَٰئِكَ أَعْظَمُ دَرَجَةً مِنَ الَّذِينَ أَنْفَقُوا مِنْ بَعْدُ وَقَاتَلُوا ۚ وَكُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ "Oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu" Većina uleme smatra kad se kaže "feth" da je to fethul-Mekka, a odŠ'abija i nekih drugih navodi se da se ovdje riječ "feth" odnosi na Ugovor na Hudejbiji. A za ovo kao dokaz koriste riječi koje navodi Imam Ahmed, a ovaj od Enesa, koji kaže: (351) Tekao je razgovor između Halida ibn Velida i Abdurrahmana ibn Avfa, te je Halid rekao Abdurrahmanu: "Daleko ste otišli od nas zbog dana u kojima ste nas pretekli" - pa smo saznali da je ovo doprlo do Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on je rekao: "Ne dirajte mi moje ashabe, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kad biste podijelili sadake koliko je brdo Uhud ili neko drugo brdo u zlatu, ne biste dostigli njihova djela." Poznato je da je Halid ibn Velid, o kome je ovdje riječ prešao na islam u vrijeme između Hudejbijje i oslobođenja Meke.
U Sahih hadisu prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (352) "Nemojte psovati moje ashabe, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kad bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne biste ih mogli dostići, pa čak ni njihovu polovinu." A riječi Uzvišenog: وَكُلًّا وَعَدَ اللَّهُ الْحُسْنَىٰ "A Allah svima obećava nagradu najljepšu", znači, svima onima koji su dijelili i prije i poslije fetha. Svi će imati nagradu za onoliko koliko budu učinili, pa i kad bi bilo među njima neke razlike u vrijednosti nagrade.
Zato kaže Uzvišeni: وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ "A Allah dobro zna ono što vi radite", tj. On sigurno zna razliku nagrade između onoga ko je dijelio prije, oslobođanja Meke i borio se i onoga koji je to učinio poslije. To je zbog toga kako bi se znala vrijednost i potpuna iskrenost onog prvog, te njegovo dijeljenje u teškim momentima, kada se živjelo oskudno i imalo samo malo.
U hadisu se kaže: (353) "Dirhem je pretekao sto hiljada. Nema sumnje da je među vjernicima iskreni Ebu Bekr Es-Sidik, r.a., taj koji ima najveći dio od ovog ajeta, jer je on na čelu onih koji su radili po njemu u odnosu na sve prijašnje narode, jer on je podijelio sav svoj imetak u ime Uzvišenog Allaha, a zbog toga ga niko nije na ovom svijetu mogao nagraditi". A riječi Uzvišenog:
مَنْ ذَا الَّذِي يُقْرِضُ اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا فَيُضَاعِفَهُ لَهُ وَلَهُ أَجْرٌ كَرِيمٌ "Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi muga On mnogustruko vratio." To je dijeljenje na Allahovu putu uz iskren nijet, a odlučna iskrenost ogleda se u općenitosti ovoga ajeta. Ibn Ebu-Hatim navodi od Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže: (354) "Nakon što je objavljen ajet "Ebu-Dehdan el-Ensari upita: 'O Allahov Poslaniče, zar Allah, dž.š., od nas traži zajam?' Poslanik odgovori: 'Da Ebu-Dehdah', a on reče: 'Daj mi svoju ruku Allahov Poslaniče' - onda kaže da mu je pružio ruku, a ovaj je rekao: 'Evo, ja mom Gospodaru dajem kao zajam svoju plantažu.' A on je imao plantažu u kojoj je bilo šeststo palmi i njegova supruga u njoj i djeca, pa je došao Ebu-Dehdah i zovnuo je: 'O Ummi -Dehdah!' - 'Odazivam ti se', odgovori ona, zatim on reče: 'Iziđi, ja sam već dao plantažu u zajam svome Uzvišenom Gospodaru.'" A u drugom rivajetu kaže se da je ona njemu rekla: "Veliki si dobitak zaradio ovom trgovinom, o Ebu-Dehdah." Iznijela je sa posjeda svoje stvari i svoju djecu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Koliko li mnogobrojnih grozdova u Džennetu za Ebu-Dehdaha", a u drugom predanju: "U Džennetu će biti Ebu-Dehdah i dobiti neobičnu palmu čije će žile biti od bisera i dragog kamenja."
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari
Ni komentarjev:
Objavite komentar