Nijaz SALKIĆ
Sarajevo je definitivno naša bosanska i bošnjačka metropola. Agresija je ovaj grad i velemjesto asli bila načela. Gamad sa brda su ašićare i naočigled cijelog svijeta kastili razoriti u sravniti ovaj grad sa zemljom. Da se divljaci sa Trebevića, Romanije i Jahorine nisu šalili, vidjelo se po tome da su udarili na ono što je sveto muslimanima.
Gađali su i uspjeli fosfornim granatama zapaliti našu najstariju knjižnicu (biblioteku) ponos i srce naše vjekovne države Bosne i Hercegovine. Zato je svaki moj susret sa Sarajevom pun emocija i tuge. Požurio sam da zavirim u svaki od ranije poznatih kutaka i usporedim ih sa onim Sarajevom iz moje mladosti.
Džuma namaz na Grbavici
Grbavica je sinonim i ime jednog dijela Sarajeva i Bosne. Ovdje u srcu ovog naselja nalazi se stadion čuvenog fudbalskog kluba Željezničara (Želje). Grbavicu su okupatori i simpatizeri ludog psihijatra Radovana Karadžića okupirali onomad i od momenta kada su na mostu iz snajpera ubili dvije djevojke, dvije mlade studentice i ponajprije bosanke, Suadu Dilberović i Olgu Sučić.
Zadnjih godina se Grbavica dobro opravila i postala stjecištem omladine, i mjestom kulturnih zbivanja. Danas smo ovog petka, 13. novebra 2009., džumu namaz odlučili klanjati u »Jordanskoj džamiji« na Grbavici. Mogli smo izabrati neku poznatiju i »renomiraniju« džamiju, ali zbog obaveza i posla svratismo baš ovdje.
Pravo me iznenadila posjećenost ove velike, prostrane, nove i funkcionalne džamije. Dok sam u prenatrpanoj džamiji čekao na vrijeme početka mukabele okretao sam se lijevo i desno a dahabetile nazad, da vidim koliko će naroda doći na namaz. Najdraže mi je bilo kada sam uvidio da je prosjek ovdašnjih džematlija 20 godina. Bože Dragi, koliko samo omladine, studenata, srednjoškolaca i djece. Imam efendija tačno na 10 minuta prije 12 sati poče učiti mukabelu. Lijep glas ovog imama pravo me osvježi i vrati mi neka sjećanja na minule dane. Ezan se prouči i mi ustadosmo da klanjamo sunet. Na vratima narod stoji i pokušava da nađe makar jedno prazno mjesto. Na mimberi imam hutbu je kazivao bez papira, onako iz glave. Vidi se da je čovjek načitan, staložen, pripremljen, zna šta hoće i zna šta džematu treba. Jedino me iznenadi podatak koji hatib iznese da se slabo prodaje »Preporod« u ovoj džamiji koja je punija nego neke džamije u vrijeme Bajram namaza a ne može se prodati 30 komada ovih novina.
Na izlazu iz džamije u onoj gužvi vidjeh da su i vani bili tepisi prostrti i da se namaz klanjao i u dvorištu. Hvala Ti Uzvišeni kada si mi omogućio da i ovo vidim. Rekoh u sebi, biće Bosne sve dok su džamije pune naroda, a dahabetile omladine.
Kroz ulice i bulevare sarajevske
Na povratku prođosmo čuvenim putevima sarajevskim. Muzej revolucije je još uvijek posjećen ali nije više ono što je bio. Revolucije je na svakom koraku u Sarajevu, ali ovog puta ili ove rede, iz novijeg vakta.
Mnoge građevine su obnovljene poslije oštećenja, a neke poznate zgrade su i novije gradnje kao što je »Avazov toranj«. Čuvena zgrada je i hotel »Holidey in« te razni drugi spomenici.
Nastaviće se, inšaAllah!
Ni komentarjev:
Objavite komentar