الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
لِّلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ ۚ يَهَبُ لِمَن يَشَاءُ إِنَاثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَاءُ الذُّكُورَ
صدق الله العظيم
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
Allah, dž.š., u 39. suri (Eš-Šura / Dogovor) u 49-50. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
لِّلَّهِ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۚ يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ ۚ يَهَبُ لِمَن يَشَاءُ إِنَاثًا وَيَهَبُ لِمَن يَشَاءُ الذُّكُورَ "“Allahova je vlast na nebesima i na zemlji. On stvara šta Hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, أَوْ يُزَوِّجُهُمْ ذُكْرَانًا وَإِنَاثًا ۖ وَيَجْعَلُ مَن يَشَاءُ عَقِيمًا ۚ إِنَّهُ عَلِيمٌ قَدِيرٌ a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može. "
A zatim, danas je petak, 24. februar 2012., ili 02. rebiu-l-ahir, 1433. hidžretske godine. Ovo je trinaesta džuma u novoj hidžretskoj godini.
Cijenjeni džemaate!
Govoriti o vjeronauci je svakako korisno i potrebno. Vjeronauka je naš program vrijednosti kojeg treba na vrijeme instalirati u dječiju memoriju. Instalaciju programa počinju roditelji do šeste godine a odatle nastavljaju vjeroučitelji u mektebima. Da bi instalaciju programa zvanog vjeronauka bez prekida i do kraja izveli, potrebno je da svi važni faktori prilikom instalacije programa ne zataje. Najvažnija briga roditelja je vlastito dijete koje redovno i pobožno dovodit na časove vjeronauke gdje ga dočekuje educirani, vedri i načitani vizionar-vjeroučitelj. Kada dijete krene na vjeronauku nema više neozbiljnosti u ovom krugu glavnih činilaca. Vjeronauka je pobožno djelo za koje se postiže i očekuje velika nagrada i za nadati se i najveća a to je Džennet kako za učenika, njegove roditelje i vjeroučitelja. Eto, veliki je ulog i veliki dobitak u 'igri', ako možemo vjeronaučni proces i ovu veliku borbu za odgoj duša, tako nazvati. Da bi lakše (pri)dobili djecu na vjeronauku muallim mora uspostaviti što čvršću saradnju sa porodicom polaznika vjeronauke. S roditeljima treba održavati što češće kontakte u mektebu ili u kući polaznika vjeronauke. Jako je važno sazivati roditeljske sastanke i razgovoriti se o izostancima sa nastave, o problemu udžbenika, svečanostima, izletima i slično.
Ipak, na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva smatram da su roditelji najjača karika u ovom sistemu odgajanja i slanja djece na vjeronauku. Imami-muallimi su (trebali bi biti, moraju biti) jako zagrijani da imaju što više polaznika na vjeronauci. Vjeroučitelji žele da što više svog vjerskog znanja prenesu na polaznike mekteba i jako se trude da postignu najbolje rezultate. Na kraju krajeva, vjeronauka i njen kvalitet se vrednuje, ocjenjuje i nagrađuje. Postavljam pitanje šta je sa roditeljima kojima je svejedno da li im djece dolaze u mekteb a još manja da li su redovni i šta tamo nauče.
Ja ne znam šta treba za promijeniti krov. Ne znam ni mnogo šta drugo. Ali znam da uspjeha u mektebu nema bez motivacije djece od strane roditelja, bez pozitivnog stava njihovog društva i bez materijalne podrške od strane džemata.
Vi znate dobro kako uspijevate motivisati dijete da uspije u školi. Da bi dijete išlo u mekteb a pogotovo uspjelo u mektebu potrebno je puno više. Da bi dijete samo došlo i bilo redovno potrebno je da imam obavi jako puno poziva, da posjeti one roditelje do kojih je moguće doći kada to odgovara i imamu i roditeljima, da ubijedi roditelje i članove džemata da je važno da djeca dolaze u mekteb, da budu redovna ali i da nauče osnovne stvari da bi znali pravilno komunicirati sa Allahom dž.š., sa drugim ljudima ali i sa samima sobom u izazovima koje život nosi.
Svaki imam radi sa čitavom školom djece, koja ne moraju biti redovna, ne moraju naučiti niti ponoviti što su već naučili i koja mogu prestati dolaziti u mekteb kadgod im se prohtije i bez ikakvog valjanog razloga. Više puta trebalo bi da radimo sa djecom čiji roditelji, kada ih upitaš o razlozima zbog kojih su njihova djeca neupisana ili samo neredovna u mektebu, odgovaraju, s punom odgovornošću, ponosno: „Ja mu, efendija, ne branim. Ako hoće neka ide."
Hvala Allahu dž.š. da imamo roditelja koji djeci ne brane doći u mekteb. Još kada bi ih poslali u mekteb. Često bude i slučajeva da je roditelj "nezadovoljan" radom imama zbog slabijeg uspjeha svog djeteta. A to dijete niti dolazi redovno niti uči dovoljno da bi se određeni rezultat vidio. Svaki imam koji je naučio jedno dijete da uči u Kur'anu zna, može i hoće naučiti i drugu djecu koja pokažu, svojim dolascima i trudom, da to žele i da su motivisana barem od strane roditelja. Od društva to nije baš često realno očekivati. Za vrijeme mektebske nastave druga djeca se igraju i odlaze na izlete, u posjete, spavaju...
Draga moja braćo!
Smijem li pomenuti mogućnost u različitim iznosima članarine IZ-e za roditelje čija su djeca prethodne godine bila redovna u mektebu i učestvovala na hatmama, koje su ,mnogim imamima, i najvažniji i najsretniji (najstresniji) trenutak u godini. Čudno je kako ljudi očekuju da imam sam sve uradi i na kraju on bude ocjenjivan na osnovu znanja djeteta koje taj dan (završne provjere znanja učenika) možda neće ni doći da pokaže i dokaže da je njegov vjeroučitelj radio i odradio svoj emanet. Spomenuću i sistem vrednovanja vremena i prioriteta kod roditelja. Nije isti mekteb u manjim mjestima i u gradu. Mekteb u gradovima ima konkurenciju, osim u školskim vannastavnim aktivnostima, i u svakovrsnom izboru kurseva, treninga, zabave. Gdje je realno smjestiti mekteb vremenski i sadržajno u tako zgusnutim terminima? Koliko je moguće ispoštovati plan i program mektebske nastave a da to ne bude djeci obaveza od koje, opipljivim interesima nemotivisani, bježe. Je li realno očekivati da dijete zbog mekteba napusti sekciju u školi (većina ih je vikendom), za život i buduću karijeru važan kurs, trening od kojeg mu zavisi mjesto u ekipi ili na takmičenju...?
Spomenuću da se vjeronauci u zadnje vrijeme posvećuje sve više pažnje. Održan je prvi kongres vjeroučitelja islamske vjeronauke BiH dana 03.12.2011 godine u Bosanskom kultrurnom centru u Sarajevu. Ovaj kongres je bio svojevrsni jubilej dvadeset godina od vraćanja vjeronauke u odgojno-obrazovni sistem. Dvadeset godina poučavanja, odgoja i rada sa mladim ljudima. Bilo je mnogo zvanica iz svih sfera života i prwdstavnika drugih konfesija. Pored ostalih kongresu se obratio prof. dr. Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti (BANU). On je istakao važnost promicanja univerzalnih vrijednosti u društvu, a posebno kod učenika. „Razmišljao sam se, pitao i zaključio. Da nije bilo Bošnjaka obućara, mi bi hodali bosi. Da nije bilo Bošnjaka graditelja, spavali bi pod šatorima. Da nije bilo vjeroučitelja, ne bi ni bilo Bošnjaka.“ – istakao je dr. Muhić.
Poštovane sestre, draga braćo!
Vjeronauka nam pomaže i da što bezbolnije prijeđemo iz prošlosti u budućnost. No, da bismo istinski iskoračili iz prošlosti potrebno je da promijenimo svoje navike uključujući sviknutost na neslobodu i zavisnost o drugima. Kada su Musa, a.s., i njegov narod prije tri hiljade godina trebali napraviti takav iskorak iz ropstva u slobodu Bog im je dao četrdeset godina i cijelu Sinajsku goru da odgoje nove, slobodne generacije koje će znati cijeniti svoju domovinu i svoju slobodu. Mi danas nemamo ni četrdeset godina ni priliku da se izoliramo i u pustinji odgojimo nove generacije. Umjesto toga od učionice trebamo napraviti svoju Sinajsku goru: platformu gdje ćemo odgajati nove generacije neopterećene tegovima prošlosti; generacije koje će voljeti svoje a poštovati tuđe, koje se neće stidjeti svoga identiteta, koje neće biti epistemološki ovisni ni o svojoj prošlosti ni o drugim tradicijama, koje, konačno, neće biti ni sujevjerne ni praznovjerne. Garancija da to možemo su, s jedne strane, roditeljska ljubav koja će dati sve da njihovoj djeci bude bolje nego je bilo njima i, s druge strane, vaša znanja i vaša predanost pozivu koji ste odabrali.
Roditeljski 'sindrom' je da roditelji bez najave i konsultacija sa vjeroučiteljem djecu povlače iz mekteba za vikende, kraće školske raspuste i odlaske u Bosnu. Ti učenici se onda ne mogu ni sjetiti o čemu se pričalo posljednji put na nastavi. Ako već zbog sportskih aktivnosti i drugih obaveza roditelji nisu u stanju da dovode djecu redovno na nastavu, trebali bi nastojati uvijek da informišu o tome svoje vjeroučitelje, te da kod kuće naknadno zajedno sa djecom prerade teme koje su obrađivane na nastavi. Isto onako kako se uradi zadaća iz škole, kada se određeni dan zbog bolesti i sl. propusti. Jer zar da nam znanje o prolaznom (ovaj svijet - dunjaluk) bude važnije od onog vječnog (onaj svijet - ahiret).
Dragi roditelji, kad svoju djecu pošaljete u mekteb znajte da su tada na Božijem putu, da meleki svoja krila sviju nad njihove učionice dok divna djeca uče o svojoj vjeri i tradiciji! Znajte da ste i vi na istom putu dok ih preslušavate ono što su vježbali u mektebu sa muallimom. Ako budete u tome aktivni i pažljivi očekujte vrlo brzo suze radosnice na svome licu, očekujte vrlo brzo da će vas vaša djeca učiniti još ponosnijim nego li ste sada pa vas molim, nemojte biti nemarni spram svoje djece i mektebske nastave, nemojte dopustiti da vam prolaze vikendi a djecu ne vodite u mekteb, budite pravi roditelji pa ako je neko vama uskraćivao mektebsku nastavu vi budite bolji! Ako vam ne odgovara muallim porazgovarajte s njime, razumni su to ljudi, saslušaće vas, objasnite im ako su vaša djeca osjetljiva na ovo ili ono, pomozite im da bi mogli efikasnije oni pomoći vama i vašoj lijepoj dječici!
Dova
Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog iskušenja našu porodicu, djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Ahmet Alibašić, „Vjersko obrazovanje u javnim školama u BiH, Muris Neimarlija, Hašim Zahirović,Efendija, ja ne branim. Ako hoće neka ide!", Aida Muzaferija, Odgovornost za nove generacije.
Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar