الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَالْفَجْر ِ وَلَيَالٍ عَشْرٍ
صدق الله العظيم
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
Allah, dž.š., u 65. suri (Et - Talak / Razvod braka) u 3. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا
"A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada."
A zatim, danas je petak, 20. april 2012., ili 29. džumade-l-ula, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeseta i prva džuma u novoj hidžretskoj godini.
Cijenjeni džemaate!
Vrijeme je za muslimana pitanje života i smrti. Pošto je vrijeme zakon prirode musliman ih ne shvata kao neodvisne zakone koji slijede svoje vlastite tokove, kao da svijet posjeduje svoju vlastitu neodvisnost. Vjernik zakone prirode razumije kao odraz Božje mudrosti i kao rezultat Njegove volje. Bog je odlučio da sunce svako jutro izlazi na istoku i zalazi na zapadu, da neka stvorenja lete zrakom, a neka plivaju morem. Nevjerojatno je koliko kur'anskih ajeta (rečenica) upućuje na najdublje zakone koji upravljaju svijetom prirode. Kur'an nas stalno potiče da proučavamo svijet prirode i naglašava da je to put do spoznaje Uzvišenog Boga. Ako želimo govoriti o vremenu u islamu, onda je nezaobilazno istaći kur'anski prostor koji je posvetio upravo vremenu.
Dva kur'anska poglavlja su nazvana vrijeme: Ed-Dehr i El-'Asr. Ova dva poglavlja (sure) možemo promatrati kao općeniti Božji iskaz o vremenu ('am). Kur'anska poglavlja: Ed-Duha – Jutro, El-Lejl – Noć, El- Fedžr – Zora, El-Džumu'a – Petak, El-Kadr – Noć Kadra govore o posebnostima ili dijelovima koji popunjavaju taj Univerzum vremena. Ova poglavlja (sure) možemo promatrati kao kur'ansku specifičnost (hass).
Poštovane sestre, draga braćo! Vrijeme trebamo cijeniti jer nas sadašnjica a dahabetile budućnost usmjerava na razumijevanje vremena onakvim kako ga je Svevišnji definirao. Mnoštvo je hadisa s kojima se da lakše razumjeti i shvatiti Božije poimanje vremena. Zora i jutro je važno za buđenje organizma. Od toga kada i kako se budimo zavisi čitav naš život i uspjeh u njemu. Ako smo tu tanki, bezbrižni nećemo postići željeno na ovome i budućem svijetu.
Baš zato Uzvišeni naglašava rano buđenje i bdijenje u njemu pa Se zorom i jutrom kune. وَالْفَجْر ِ Tako mi zore", dakle, tako mi svitanja. Svitanje je blagoslovljeno vrijeme u kome je obilje nafake i berećeta jer Uzvišeni u to vrijeme odaziva molbi molitelja. "Vas Gospodar se spusta na prvo Nebo, u zadnjoj trećini noći, i kaze: "Da li Mi se neko moli, da mu molbu ispunim? Da li neko ima potrebu, pa da mu je upotpunim? Da li neko trazi Moj oprost, pa da mu oprostim?"(Sahih Muslim)
Posebno blagoslovljeno je vrijeme uoči Kurban bajrama i prvih deset noći potom وَلَيَالٍ عَشْرٍ "...i deset noći", tj. prvih deset noći mjeseca zulhidž eta. Buhari u svom Sahihu od Ibn Abbasa prenosi predanje koju pripisuje Poslaniku, a.s., (merfu‘), u kome se kaže: "Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže, od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana." Svako jutro vjernik ranoranilac ima novu priliku da je iskoristi u svoju korist ako usatane, klanja i dovu uputi.
O Riječima وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ "...i noći kad nestaje." Ibn-Abbas ih tumači pa kaže da znače: "Kad odlazi." Mudar li je svaki vjernik, jer Kur'an čita i proučava, jer njegove upute i savjete iskorištava. هَلْ فِي ذَٰلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ "...zar to pametnom zakletva nije...?", što znači, razumnom insanu. Ovdje je za razumnog upotrijebljen izraz "hidžr" jer razum sprječava čovjeka da se upušta u riječi i djela koja mu, kao razumnom biću, ne dolikuju. Ovo je, istovremeno, i zakletva vremenom obreda (ibadetima) i samim obredima poput hadža, namaza i slično, čime se bogobojazni i Allahu pokorni robovi, približavaju.
U ovoj suri Sveznajući Allah podsjeća uzrok propasti razvijenih prijašnjih naroda među koje spadaju narodi Ada i Semuda. Oni su propali između ostalog zato što su bili bahati, nisu ranili i ibadet činili, i svaku mjeru u zlu i raskalašenosti prelazili. Uzvišeni kaže:
أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِعَادٍ "Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio?" Radi se o precima Ada, o prvim pripadnicima Ada, potomcima Ad ibn Irema ibn Us ibn Sam ibn Nuh, a.s., kojima je Uzvišeni poslao Huda, a.s., koga su u laž ugonili i prema njemu bili neposlušni, pa ga je Allah, sa onima između njih koji su sa njim vjerovali, spasio, a ostale uništio silovitim, ledenim vjetrom. O njima Allah iznosi kazivanje u Kur‘anu časnom da bi iz njihovog stradanja pravovjerni uzeli pouku, pa veli:
إِرَمَ ذَاتِ الْعِمَادِ "...s Iremom posjednicima stupova." Ovo je dodatno objašnjenje o narodu koji je kažnjen. Katade i Es-Suddi u vezi sa ovim kažu: "Irem je porodica (dinastija) kraljevine Ada." Ovakvo mišljenje je dobro.
Treba znati pa dobro upamtiti da Uzvišenom Allahu nije svojstvena nepravda. Uzvišeni Allah pobija uvjerenje nekih Svojih robova da im je ukazao počast kada im da obilnu opskrbu, a da su poniženi kada im blagodati uskrati, pa kaže: كَلَّا "A nije tako!", znači, nije tako kako vi mislite, jer Allah daje imetak i onome koga voli i onome koga ne voli, kao što daje oskudicu i onome koga voli i onome koga ne voli, nego se radi o pokornosti Allahu i u jednom i u drugom slučaju, pa da, ako je bogat, Allahu još više zahvaljuje, a ako je siromašan, strpljivo to podnosi,n(pokorava se i čuva grijeha). Jerbo,Uzvišeni Allah naglašava i ponavlja وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا "A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada."(65:3)
Zbog čega su neke grupacije ljudi 'hladni' na vapaje sirotinje i siročadi? To je najprije zato što ima manjka vjere i bogobojaznosti.
بَل لَّا تُكْرِمُونَ الْيَتِيمَ "Vi pažnju siročetu ne ukazujete." U ovim riječima Uzvišenog je naredba da se prema siročetu lijepo postupa. Abdullah ibn Mubarek od Ebu- Hurejrea prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Najbolja muslimanska kuća je ona u kojoj se lijepo postupa prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je ona u kojoj se loše postupa prema siročetu." Zatim je pokazao svoja dva prsta i rekao: "Ja i skrbnik siročeta ćemo u Džennetu biti jedan do drugoga, ovako." Ebu-Davud od Sehl ibn Se’ida prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja i skrbnik siročeta smo kao ova dva prsta u Džennetu, jedan do drugog", pokazavši kažiprst i srednji prst.”
Završit ćemo hadisom u kome se navodi da je Poslanik, a.s., upitao za jednog bolesnog ashaba, a oni su mu rekli da je umro. On ih upita da li je taj ashab nešto rekao prije smrti, a oni mu rekoše da je rekao nešto što njima nije potpuno jasno. Rekao je: ''Kamo sreće da je više puta... Kamo sreće da je bio novi... Kamo sreće da je bila cijela...'' Tada im je Poslanik, a.s., rekao: ''Vaš drug je jednog dana žureći na džumu sreo jednog slijepca, koji nije imao vodiča, pa ga je uzeo za ruku i poveo u džamiju. Kada je osjetio da će umrijeti, vidio je nagradu za to djelo, pa je rekao: ''Kamo sreće da je više puta.'' Jednog hladnog jutra je pošao na sabah i sreo promrzlog čovjeka. Na sebi je imao dva ogrtača, jedan stari i jedan novi, pa je onim starim ogrtačem ogrnuo promrzlog čovjeka. Kada je pred smrt vidio nagradu za to djelo, rekao je: ''Kamo sreće da je bio novi.'' Jednog dana je ušao u kuću i upitao suprugu ima li šta za jelo, a ona mu ponudi jednu lepinu. U tom trenutku jedan gladni čovjek pokuca na vrata i zatraži nešto za jelo, a on mu dade pola lepine. Kada je pred smrt vidio nagradu za to djelo, rekao je: ''Kamo sreće da je bila cijela.''
Znajmo braćo i sestre da se vrijeme (zeman), u kojem se nalazimo, prostire između ezela – vječnosti bez početka, i ebeda – vječnosti bez kraja. Može se samo nagovijestiti koliki je jedan dan kod Boga, "a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, prema vašem računanju" (Hadždž, 47), ali i "u danu koji traje pedeset hiljada godina" (El-Me'aridž,4) Mi imamo samo jedan život na ovome svijetu. Koristimo svoja jutra bolje nego ih sada iskorišćavamo, ranimo i Allaha molimo, jer će naših ovodunjalučkih dana i jutara jednom smanjkati. Od Enesa ibni Malika, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ko klanja sabah u džematu, a zatim ostane sjediti čineći zikr (spominjući Allaha) sve dok ne izađe sunce, a zatim klanja dva rekata, imat će nagradu obavljenog hadždža i umre'', pa je još Poslanik, s.a.v.s., dodao: ''Potpunih, potpunih, potpunih.'' (Tirmizi)
Dova
Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Uzvišeni Bože, sačuvaj nas društva munafika, zaštiti nas od munafičkog iskušenja našu porodicu, djecu, rodbinu i prijatelje. Amin!
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, 'poimanje vremena u islamu, dr. sc. Aziz ef. Hasanović
Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar