MUKABELA
I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 3. džuz
Mukabela je učenje
(čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može
učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza.
Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu
uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu
knjigu.
Počinjemo sa prvom
mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije
klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a
velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u
džamijama.
Zašto nas
je malo na mukabelama?
Da
bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu
prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo'
vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa
nama nešto u redu nije.
3. džuz
U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u
cijelom Kur'anu, a radi se o ajetu-l-kursijji. Spomenimo samo cjelinu u kojoj
se kaže da Ga ne obuzima drijemež ni san. U ajetu se mogao spomenuti samo san,
ali se navodi i drijemež. Čovjek uslijed bolesti, dugotrajne nesanice, može
biti budan duže vrijeme, ali svaki čovjek mora drijemati što dalje ukazuje na
umor.
Uzvišenog Gospodara ne obuzima ni drijemež,
On se ne umara, niti san i uvijek je budan. Ovdje obratimo na jednu dimenziju
ovog Božijeg stanja. Kada bismo ga ispravno shvatili naše ponašanje bi se
uveliko promijenilo: ne bismo ni pokušali uraditi ili reći nešto loše,
jer On ne samo da sve vidi, već uvijek u svakom času vidi, jer ne spava, nije
umoran i budno nas prati.
Hazreti
Osman se zbog svjesnosti o Bogu kratko zadržavao u kupatilu, bilo ga je stid
Gospodara, kao i vrli ashab Ebu Musa el-Ešari koji je kazao: ,,Ja se kupam u
zamračenoj prostoriji, ali i pored toga sagnem svoja leđa iz stida prema svom
Gospodaru."
U džuzu se spominje podsticanje na zajam i
davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom. Upozorenje
na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat
Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
U džuzu
se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje
na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima. Na
istoj stranici se nalazi i 254. ajet koji poziva da vjernik udjeljuje drugima i
do kraja sure Bakare govori se na različite načine o udjeljivanju. Ovdje
obratimo pažnju na jedan interesantnu dimenziju ove tematske cjeline: nakon
ajeta o udjeljivanju dolazi ajet (282) o dugovanju odnosno pravilima prilikom
posudbe novčanih ili drugih vrijednosti. Kao što je sadaka dobro djelo, tako je
i posudba jedna vrsta udjeljivanja odnosno dobro djelo. Također, prije ovog
ajeta se govori o kamati, da muslimani ne budu zelenaši, kamatari, ali kao da nam
se govori još: umjesto posezanja za kreditima koje prate kamate, posuđujte
jedni drugima! Zaista, kada bismo posuđivali jedni drugima možda mnogi ne bi
izgubili svoje živote, zdravlje i imetke uslijed kredita koje su bili prinuđeni
da uzimaju. Također, brojni su primjeri propasti, čak u našim gradovima, onih
ljudi koji su davali ljudima novac uz kamate, a poznajemo li ijedan slučaj
čovjeka koji je propao zbog davanja drugima bez kamata, odnosno posuđivanja?
Naravno, prilikom posuđivanja treba imati mjeru i držati se principa o čemu se
govori u 282., najdužem ajetu u Kur'anu.
U džuzu se spominje kazivanje o Merjemi koji je
dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će
ga Allah čuvati. U prvom dijelu sure Ali Imran obratimo pažnju na ajete
33 – 48., koji mogu biti posebna pouka onima koji se trude dobiti potomstvo.
Naime, pejgamber Zekerijja nije imao djece, ali mu Gospodar javlja da će dobiti
sina (39-40). Zekerijja govori da je on star kao i njegova žena, ali Allah,
dž.š. mu kaže da On čini što želi, stoga nikada čovjek ne smije gubiti nadu da
će dobiti potomstvo pa makar dočekao starost. Kada je saznao za vijest,
Gospodar mu kaže da čini zikr, spominje Allaha, dž.š., da Mu zahvaljuje, što
čovjeku treba biti znak da što više zirki, klanja i dovi Gospodaru za
potomstvo.
Međutim, obratimo pažnju kako je Zekerijja
dobio sina. Prije ajeta o njemu govori se o hazreti Merjem kojoj je Allah,
dž.š. davao hranu. Zekerijja, čim je vidio tu blagodat, zamolio je Allaha,
dž.š. za svoje potrebe, odnosno za potomstvo (38 ajet). Odnosno, kada smo u
prilici da prisustvujemo nekoj blagodati, budimo svjesni da je to Allahov dar i
odmah Ga prizivajmo, ali bez želje da drugima nestane ta blagodat. Ne
zaboravimo i šta je Zekerijja činio nakon dove. Klanjao je i zikrio, jer kada
su mu došli meleki saopćiti vijest on se obraćao Allahu, dž.š. U prijevodu 39.
ajeta se kaže “…u hramu stojeći molio…“, a naš slobodan prijevod jeste upravo
klanjao: Ve huve kaimun jusalli. (jusalli – salat – namaz) Zekerijja
je bio ustrajan u svakodnevnom ibadetu.
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić
Priredio: Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar