TOČAK - BICIKLO

Nijaz SALKIĆ

 

Otkriće bicikla nije vezano za jedno određeno vrijeme odnosno ime konkretnog izumitelja. Kroz povijest je bilo više primjera vozila pokretanog ljudskom snagom, ali su često ona bila bitno drugačija od današnjeg koncepta bicikla. Osoba koja se spominje kao prvi vozač bicikla je njemački baron Karl von Drais, koji je 1817 godine svojevrsni bicikl na guranje nazvan draisine, a koji još postoji u muzeju Paleis het Loo u Apeldoornu, Nizozemska.

Kako se naša domovina Bosna i Hercegovina sve više okretala zapadu (okupacija Bosne i Hercegovine od Austro-ugarske), tako je između mnogo štošta novoga i 'modernog',  i točak-bicikl, počeo je stidljivo prodirati na naše tadašnje drumove. Do II. Svjetskog rata, rijetke automobile pa i bicikle, imali su samo bogataši iz reda agica i begova te velikih zemljoposjednika i bogatih seljaka.

Poslije završetka rata točak-bicikl je viđen i na selu. Imali su ga službenici, ćate i knjigovođe. Oni su biciklo koristili za prijevoz a bome i za nekakav prestiž. U godinama 1950. - 1965., biciklo kao prevozno sredstvo je bilo nekome  potreba, nekome luksuz, a za većinu dokonog svijeta čudo, šejtanluk. U to vrijeme su i Vražići imali najmanje jedan primjerak  ovog prevoznog sredstva.

Među prvim Vražićanima bio je i Ibrahim (Salke) Salkić koji je posjedovao i vozio bicikl. Radio je jedno vrijeme kao blagajnik i knjigovođa u brčanskom preduzeću  'Vitaminka'. Biciklo mu je dobro došlo da preko Begovače, Boća i Zovika stiže na vrijeme u Vražiće. Nekada bi dolazio i preko Palanke da bi se pokazao tadašnjim curama sa biciklom, kožnom knjigovodskom torbom, bijelim rukama i velikim prstenom.

Naravno, biciklo je bilo u ono vrijeme vozilo 'in', koje nije mogao 'goniti' i imati svako. Da napomenem da se  je u onom vaktu biciklo više pored sebe guralo nego vozilo. Razloge za to treba tražiti malo dobrih puteva malo dodatne moderne opreme, nedovoljno dobrog prenosa i ne postojanju 'brzina' na biciklu. Ipak kakvo god da je bilo,  tadašnje biciklo je bilo zakon.

Upamet!